Skip to playerSkip to main content
  • 1 day ago
Dadilja sa sela (2025) - Epizoda 41 - Domaća serija
Milica „Mica” Radenović, prelepa i prirodno inteligentna devojka sa sela, dolazi u Beograd i umesto da proda usisivače postaje dadilja u domu sedme generacije beogradskih arhitekata — porodici Maksimović. Na čelu porodice je Konstantin, uštogljeni udovac koji pet godina nakon smrti supruge Vesne i dalje ne uspeva da uspostavi pravu komunikaciju sa svoje troje dece. Dok Mica sa svojim seoskim načinom razmišljanja, Sinsay haljinama, direktnošću i narodnim mudrostima donosi revoluciju u uštogljenu porodicu Maksimović, sama prolazi kroz transformaciju.
Ona ostaje verna svojim korenima ali uči da se nosi sa izazovima gradskog života i društvenim kodovima uštogljene beogradske elite.
Dadilja sa sela je priča o tome kako jedna iskrena, glasna i autentična devojka sa sela može da promeni čitav jedan svet beogradskog visokog društva snagom svoje ličnosti; ona slavi različitost, autentičnost i emocije, podsećajući nas da je najvažnije ostati veran sebi i onima koje volimo.
Transcript
00:14Ostopala sam tekst i sada mogu svima da vam pročitam.
00:16E, ajde.
00:18Moja ma.
00:19Maja, dušo, nemoj sad ovako navrat na nos,
00:23nego lepo kada budemo svi okupljeni večeras pa će štati.
00:26Ali hoćeš tebi da pročitam?
00:28Mož.
00:30I znam da će postati oteca.
00:32Otkud neš?
00:34I česti, kapit.
00:36Ok je to da deca vole svoju pokojnu majke.
00:40Ali s druge strane, ima je potreba neko sad ko će njih voleti.
00:48I koga će oni voleti.
00:53Kralj.
00:55Jo, izvinim, Viktorija.
00:58Prijeva je toliko loše?
00:59No, ovo je nešto najlepše što sam u životu čula.
01:04Da si ti pametak.
01:05Ti bi se lepo oženio sa tom devojko.
01:08Dok ti je neko nije čapio.
01:10I onda bi svi znali ko je kome šta.
01:13Ona bi bila mačeha i šlus.
01:15Jedna mi je rekla da će mene mog brati i sestru zauvek paziti i čuvati.
01:20A moja mama nikad ne lože.
01:22Znate li kako znam?
01:24Znam po tome što mi je poslala našu dadijelju micu koja nas čuva i voli baš onako kako bi naša
01:30mama za nas to poželjela.
01:32I dok je mica sa nama, znam da je moja mama negde na nebu zbog toga mnogo srećna i da
01:39je srce puno.
01:40Baš kao što je i nama.
01:43Raj.
01:46Sa sela došla je, pravo u velik grad.
01:52Da nađe streću, to je sela.
01:56Da kroje tece sam, ustamljena, uspešan.
02:01Daj svoji, sudbina je sela.
02:04Jer život stano, pravi smica, lice se fenomenalno.
02:13Nih tvoje rešit će i sve.
02:15Sad je cela kuća, šašama kućna i vesela.
02:20Baš kao misa, dadilja se sela.
02:25Baš kao misa, dadilja se sela.
02:36Kako napredujemo?
02:37Sve ide po planu.
02:39Evo, vlada će da razreze decu.
02:41Ja ću sad da stavim krompir samo dok krene mjesto.
02:43A kaži mi, radi žiža kada dolaze?
02:46Pa nisam se čula se njima, ali valja treba da dođe oko podneve.
02:49Mico, jako je važno da rade ne pretera sa rakijom pre ručka.
02:53Jer ako mu se otpusti jezik, svašta može da se desi.
02:56Pa tu je žiža.
02:57Kad je žiža tu, on je manji od makovog zrna.
02:59Pa sve, ma, ne želim tokom ručka da vada neka neprijatna atmosfera.
03:03Znaš da se rade i Marko posveđuju, posle to djeca da gledaju i ode sve.
03:07Pa ne brini, danas će sve biti kako treba.
03:12Šta je sad sa ovima što su porani?
03:18Hvala Bogu poslednja, Koki.
03:21Kako gre poslednja?
03:22Pa gore imam još Koki.
03:24Ono što je ostalo gore, gore će i da ostane.
03:28Evo nama Konstantina.
03:30Koki, da te pitam, Markove stvari koje su gore mogu da ostanu?
03:34Mislim, kod mene u stanu nema mesta.
03:36Čekaj, malo ti 150 kvadrate, Viki.
03:39Malo?
03:40Sobu za cipele, sobu za bioskop, sobu za vežbanje.
03:43Čekaj, čekaj, čekaj, poti, kako si kenula ima neka soba za mene gore?
03:47Pa dobro, možeš da vežbaš gore na tavanu.
03:50Kod mene nije problem, nego slušaj.
03:52Ja ne znam šta ovaj mail znači.
03:54Viki, molim te pogledaj.
03:55Ja sam samo...
03:56Ma rešeno je.
03:58Vidi, ali vidi, Viki, jel mogu bar da uzem u ono kutiju sa kostimima?
04:02Kostimi?
04:02Pa talja sam sentimentalno vezna za njih.
04:05To će da ostane ovdje, je li savjeti za njem recykling?
04:09Ti stvarno više ne možeš da se oblačiš kao kloven i luda.
04:13Pa sam na dušu, ali ja sam glumac.
04:17Viki, molim te, znači ti moraš da postaneš ozbiljan čovek.
04:21Da se rešiš tih poslova koji te blamiraju.
04:23Ne možeš da narušavaš ni moju, ni svoju reputaciju.
04:27Dobro, čoveče, idi gore na tavan i vežbaj, ko ti brani.
04:31Ovo je hitan mail.
04:32Moramo brzo u kancelariju, molim.
04:34Viki, onda samo ovu kutiju sa knjigama i to je to.
04:37Knjige?
04:37Knjige skupljaju prašinu, prašina izaziva alergije.
04:41Ne.
04:41Šeksper ti izaziva alergiju.
04:43Dobro, ako ti baš treba šeksper, ti ga onda nađe u PDF-u.
04:48Poki.
04:49Mi smo istorali tehničke uslove.
04:53Pa ja ne mogu da veru.
04:55Ma ovo nema šansa.
04:57Nema šansa, to su gluposti.
05:00Viktoria, za mene može da kaže bilo ko, bilo šta.
05:03Ali da moje konstrukcije ne ispunjavaju tehničke uslove, pa to je budalaštio.
05:08Potpuno se slažem, ništa ne brinim, sad ću ja to da sredim sa malim Markom.
05:12Kako misliš da središ sa malim Markom?
05:15Pa on, kad uzme tatin telefon da igra igrice, uradi nekoliko skrinšatova tatinog maila i onda mi to pošalja, a
05:23ja mu za uzorad dam neke tokene za igricu.
05:27Viktorija.
05:55Viktorija!
05:56Molim.
05:56Možda mi tim radnjama.
05:57Ti vičeš na trudnu ženu.
05:58Izvijetni.
06:01Molim te, opusti se, stavi osmeh na lice, no nemoj toliko mnogo.
06:08Pala za nam gosti, imat ćemo divan porodični ručak, a ovo ću ja da sredim.
06:14Ona će da sredi, tako će da...
06:21Alu, Ilija, kaš.
06:24Molim.
06:26Šta, tvoj robot je ušo u uži krug, tak mi će mi?
06:31O, ljubi te, tata, da te ljubi.
06:34Pa ti si moje duša, moja lepota, moja dobrota.
06:37Pa voli te, tata, mnogo.
06:40Micu, Micu, ej, šta ti, Micu?
06:44Ma kako ću ja sad bez tebe u ovolikoj kući?
06:47Pa kako, pa nisi sama ovde, pa to su koča, pa to su deca, Micu.
06:53A pusti, Konstantina, čovjek ne može ni da računa na njega.
06:57Pa ti si moja desna ruka, kako ću ja sad bez tebe?
06:59Ja ću uvijek biti tvoja desna ruka, ti me samo ogreš i ja odmah dođem.
07:04Pa uopšte nisam očekivala, izvijem, da će ovo ovako da me pogoditi.
07:07Micu, pa ja se neselim odavde, ne znam gde, jedin tu kod Vektorije.
07:11Ali ti i deca ste za mene uvijek bitni, uvijek ću biti tu za vas.
07:15Pa znam, znam.
07:18A uskoro ćeš i ti da posneš glava kuće.
07:22Ma šta, nije fora da se ženiš ko mladko u ovaj koč.
07:26Ovako, ko jako, matorka, svi dignu ruke od tebe, a?
07:29Ma ja sam znala da si ti uvijek ozbiljniji nego što se predstavaš.
07:33Još samo kad bi danas na ručku mogo da istrpiš rade, taj to bi bila prava stvar.
07:37Oću, Micu, evo, obećao ti, bit ću miran.
07:39Ma šta gota, matora budala bude laprdala u mene, znaš?
07:42Marko, molim te, pa nemoj tako, otcu, jedan je otac.
07:46Uskoro ćeš i sam to shvatiti.
07:48Dobro, dobro, evo, bit ću miran kao bubica.
07:59Juhu, ima li koga?
08:06Šta se ovde dešava?
08:09On je kao da se sele odavde.
08:20Jao, sve je dobro što se dobro svrši.
08:26Pa ja sam nekad igrala kontesu u gimnaziji.
08:33Emilija, otkud vi?
08:35Viktorija, dušo.
08:37Pa ja sam se vratila sa proputovanja.
08:40I pravo sa aerodroma došla da iznenadim deco i Konstantina.
08:45A oni se vidim negde spremaju.
08:48Ne, ne, ovo su Markove stvari.
08:51Marko se seli.
08:53Marko?
08:54Marko, Marko iz Londona.
08:56Vratio se, živao je kod Konstantina ovde neko vreme
09:00i sada se seli.
09:02Da, da, da.
09:03Znate, ja sam u drugom stanju.
09:06U drugom stanju?
09:09Trudna si.
09:10Da.
09:11Pa čestitam ti od srca.
09:13Od srca.
09:15Da li znaš koliko si me obradovala?
09:18Ja lepšu vest nisam mogla da čuvi.
09:21Vidiš, me nešto kao da je vuklo da se vratim za Beograd.
09:25Zaista, nalazila sam se usred Taj Mahala.
09:29I jednom sam osjetila neku želju da se vratim.
09:32I onda me i univerzuma ovde vratio.
09:35I evo, evo bebice na put.
09:38Pa divno.
09:40Evo nama i Konstantina.
09:42Sine, dođi da te majka zagrli.
09:45O, o, o, o, o, o, o, o.
09:47Pa, da, da, da, da, da, da nije trebalo da si na nekom dalekom ostrovu.
09:52Pa trebalo je.
09:54Ali sam se vratila jer me zvala moja prijateljica Katarina.
09:58A, a šta je s onim gospodinom, onoj, oldtimer?
10:03Ma ne, saznala sam da su domaći mrki medvedi pred istrebljenjem.
10:08A on, on je ostao da uživa.
10:12Pa, sigurna sam da je to jako važna tema.
10:15Ostavit ću vas da razgovarate o tome.
10:17Idem da vidim šta je s Markom i Markovim stvarima.
10:20Kad me je pozvala moja prijateljica Katarina
10:23da mi, da me obavesti o toj strašnoj tragediji
10:27koja se sasvim neopaženo dešava kod nas,
10:30srce mi je tako zaigralo.
10:32Rekla sam sebi,
10:33Emilija, dosta si se odmarala,
10:37dosta si uživala.
10:38Sad je vreme da pomogneš.
10:40Pa, nadam se da me razumeš.
10:42Razumeš.
10:42Pa, to su ipak mrki medvede, kako da ne?
10:45Nadam si slada kad si tako mrštiš.
10:48Pa dobro, znam ja, do tebi nije stalo do medveda.
10:52Tebe oni ne zanimaju.
10:54Ti preferiraš da skupljaš ljude.
10:56Ne, mama, ja preferiram što manje ljudi u okruženju,
11:00ali mi nešto ne idem.
11:01A dolazi Emilija.
11:03Jesi sigurna?
11:04Da.
11:04Pa ja onda moram da stavim one lepe tanjire
11:06da se ne brukam pre ženom.
11:07Pa, vidi ti se zentaš od Emilija.
11:11Viktorija.
11:12Nemoj tako, pa jedna je manja.
11:14Jedna je Konstantinova majka.
11:17Pa jeste, Kostar, pa da pomer čija bi bila majna.
11:22Šta je to smešno?
11:23No, nije ništa smešno.
11:25Ja sam smešna.
11:26Ja sam se toliko trudila da te oteram odavlja.
11:32U stvari si ti onaj mali, mali delić
11:36koji je Konstantinu falio da bude normalan.
11:39O, jeste.
11:40Jadna ova deco, ostala bih gladna da nije mene nešto da im spremi.
11:43Pored punog zamrzivača i frižidera.
11:45Pa nije baš samo do frižidera.
12:02Emilija.
12:04Emilija.
12:05Marko.
12:07Pa da li je moguće?
12:08Jo, pa sedite, ma samo sedite, moli vas.
12:13Emilija, pa vi sve lepši, najepši.
12:17Molim te, nemoj da mi laskaš.
12:19Ma, ne je.
12:20Tako mi je drago što te vidim.
12:22Bože, kao da je juče bilo.
12:24Ovo lični si bio.
12:25A, gledam ja vaše društvene mreže, vi samo putujete, spartate.
12:31Pa bila sam, bila sam na putu, ali sam se vratila da sa svojom prijateljicom
12:36osnojemo fondaciju za pomoć mrki medvedima.
12:40Oni su tako plemeni te životinje, ali su i veoma ugroženi.
12:46Kube stanište.
12:48Počekaj, ti bi kao glumac mogao da nam pomogneš da uradimo neku kampanjicu?
12:54Pa naravno, samo čim budem slobodan.
12:57Znate, ovaj, jeste, to je tako tužno, to stanište, ali...
13:02Evo, vidite ove kutje, pa selim se, znate.
13:05A gde se ti to seliš, dušo?
13:07Nije vada nazad u Londo.
13:08Nije, idem kod verenici.
13:10Nisi, kod žene.
13:12Pa lepo, lepo, baš sam srećno zbog tebe.
13:19Nego recite ti meni, Micu, šta se to dešava u ovoj kutici?
13:25Hoće li ovaj moj sin da se ženi ili ne?
13:28Vaš sin?
13:30Kako bih ja to znala? Ja samo radim ovdje.
13:34Ajde, molim te, nemoj da mi se praviš naivna.
13:37Ja znam da si ti najupućenija u stvari u ovoj kući.
13:40A jasno ti je da ja kao majka ne mogu Konstantinu da postavljam ta direktna pitanja.
13:47Onako, intimne prirode.
13:48Da razumem, ali stvarno vaš sin nije pominjao brak.
13:53Znači, ne namerala.
13:56Ma dobro.
13:57Moje je da poštujem njegove odluke.
14:00Iako se sa njima ne slažem,
14:02za mene je brak časna stvar.
14:05I pitanje poštenja.
14:06Pa, to jeste, ali mi stvarno nismo o tome razgovarali.
14:11Samo trebalo bi da makar o zakonito dete.
14:16Dete?
14:18Ko je dete?
14:20Pa nije valjda da ti ne znaš.
14:23A šta to?
14:25Ha, pa, Viktorija i Konstantin čekaju bebu.
14:30Šta ste to rekli?
14:32Pa, zar ja treba da te informišem o tome
14:35što se dešava pred tvojim rođenim očima?
14:38Ali to nije istina, Viktorija, jer...
14:41Trudna.
14:43Istina je, delojko.
14:45Pa ti sediš na ušima kad si već slepa kod oči.
14:48A ko vam je to rekao?
14:50Pa kako ko, Viktorija mi je rekla.
14:53Ali to ne može da bude istina.
14:55Meni je Viktorija sasvim drugu priču rekla.
14:59Pa zato i prave ovaj ručak.
15:02Da saopšte deci da je Viktorija trudna
15:05i da će dobiti polu brata ili polu sestru.
15:10Pa gde je tebi pamet, delojko?
15:12Kad sam ja to saznala još tako reći s vrata.
15:17To se i ja pitam, gospođu.
15:19Gde je moja pamet?
15:26Aj se, Doru, gde su svi?
15:29Pozvali nas na ručak, a onda niko ne otvara.
15:32Rade, nemaj da budeš nervozan.
15:34Molim te.
15:35Pa tu su negde, sigurno.
15:37Došli smo na ručak, nismo došli na pretras.
15:39Ne, Žiža, nisam nervozan.
15:41A nimi jasno gde su mi ulučići i gde je Mica.
15:44Dobro, ušao.
15:46Šta smo se mi dogovorili?
15:48Nećeš danas biti dobar, smiren, fini, jel' tako?
15:53Neste, sve smo se dovorili i već sam se iznervirao.
15:55Ajde.
15:56Mislim da je Marko pravi domaći čovjek,
15:58onda bi dočekao svog moca raširenih ruk.
16:00Da, se bi ti pravi.
16:01Ja otak s timu ne bi stalno nešto džvanjikao i zakerao svom sinu,
16:06nego bi bio fini prema njemu.
16:08Uostalom, ja nisam došla ovde da podržavam tvoje inačine sa sinom,
16:13nego da te podržim, tebe, u svem ostalom.
16:15Žiža, ja se ne inatim.
16:18Zaista se ne inatim.
16:19Ali nije normalno da te neko pozove na ručak
16:21i onda ne otvaraju vrata.
16:23Stigli, gosti.
16:25Stigli, stigli.
16:26A gde je moja amica?
16:28A je lopet pepe ljuga u kujni.
16:31Predpostavljam, rade kako ste?
16:33A, tako, kako, kako mogu.
16:37A domaćina je nigde, gde je Konstantin?
16:40Gde je Marko?
16:42Marko je na tavanu, a Konstantin je sa Emilijom.
16:45Stigla nam je Emilija.
16:47Aj, prija nam je ovde.
16:49Predivno, pa to će biti jedan fantastičan porodični skup.
16:55Da, samo još deca da nam dođu, da.
17:00Mico, Luček, Kekino, šta je s tobom?
17:03Tiko da si vidjela duha.
17:06A možda.
17:07Zdrav.
17:08Da je pohvalim, napravila je fantastičan ručak.
17:11A, zato je šljomala.
17:13Pa da, hoće to kad celu noć provedeš za šporetom.
17:17Žiža, ona to želi.
17:19Nju niko ne tera.
17:20Ona sama želi da bude domaćica.
17:22A, uskoro ćeš i ti, da.
17:25A, Mico, tebi bi svaki pravi muškarac poželao za ženom.
17:30Da.
17:32Dobro, ne znam zašto joj stojimo.
17:34Možemo da sednemo.
17:35Milice, možeš da nam doneseš neki aperitiv, moram.
17:38Idem ja sa tu.
17:39Pečete si, ovako, jedan po jedan.
17:41Viktorija, nema problema.
17:43Idem ja sa Micom u kujnu,
17:45jer ipak mora neko i da je pomogne.
17:47Idemo, dušo.
17:49A i rano.
17:50Šta si se ukepila, dete?
17:52Evo, evo, evo.
17:53Idemo, ričeš.
17:57Znaš, ja sam nekad glumila kontestu u gimnaziji.
18:00A mislila sam, pošto prijatelj dolazi,
18:03da malo evociramo mladost.
18:06A možda i kod tebe provadi neka dodatna emocija.
18:09Možda poželiš da mi ispričaš nešto,
18:12da mi poveriš neku tajnu intimne prirode.
18:20A što ne pitaš Marka?
18:22On je glumac, voli da se igra.
18:25A i obožava Šekspira.
18:26Samo njega govori, non stop.
18:29Pa ne mogu njega zauzeti.
18:31On se seli kod svoje verenice.
18:36Eto, tako to radi muškarac kad je zaljubljen.
18:41Ozakonjuje svoju vesu.
18:43Justo.
18:44On se seli samo, a ja samo radim.
18:47E, je li savjeta, kad se bude vratila i ona isto voliš eksperta,
18:52eto, možeš sa njom da radiš ovo i da vešpaš.
18:55Shvatam kad sam suvišna.
18:57A što si tako sam?
18:59Što mi ne bacioš krivici?
19:01Ja sam te lepo umulio da ostaneš ovde, ali ti si ipak otišao na to svoje proputovanje.
19:06ali bilo tako.
19:07U vidim, mnogo sam ti nedostajala.
19:09Ni mail da mi napišeš.
19:11A šta da ti pišeš?
19:12Ništa, novo se ovde ne dešava.
19:14E, šta?
19:16Jedna rutina.
19:17Deca rastu, ja radim i mučim se, micam i pomaže.
19:21Jedino što je novo, jeste ovo sa Viktorima.
19:24A, čula sam sve.
19:25I, mama?
19:27Za ručkom treba da saopštimo deci da je Viktorija u drugom stanju.
19:32I molim te, kad te molim, nemoj nešto da ti izleti kada dođu.
19:36Dobro, sine, ja sam uvijek spremna da te podržim i da ti dam savjet.
19:40Deca su naše najveće vlako.
19:42I sva tvoja deca su moji unuci.
19:45Sve ih isto molim.
19:47A, znam to.
19:48Znam da se to nikada neće promenuti.
19:51Ma, gde ti dasi?
19:54Eto.
19:55Tako.
19:56Da.
19:57Samo da se to dejete u zakoni.
20:02To je završeno, mama.
20:04Viktorija je to bez formalnosti sve sredila, sve papire.
20:08Mislim, ipak je ona perfekcionista.
20:10Halo, Iberce.
20:12Dobila sam screenshotove.
20:14Evo, šaljem ti to Kenčiće od maća.
20:17Ćao.
20:18A, evo nama Emilije.
20:21Prijo moja najdraža.
20:24Zdravo, prijatelju.
20:26Dobro, došla, izvoli.
20:29E, izvinite me, ja moram hitno do Konstantina.
20:34Da znaš da sam ljuta na tebe.
20:39Čime sam ja to tebe uvredio?
20:40Mene nisi.
20:42Ali si se mnogo ogrešio svoje dete.
20:46Čekaj, čekaj, čekaj.
20:47Ja sam sve uradio za svoju čerku.
20:49Sve.
20:50Mislim na tvog sina Marka.
20:52On je naš apostol umetnosti.
20:56Šta je ta bucibatina napričala o sebi?
21:00Ništa.
21:01Apsolutno ništa.
21:03Njegova dela govore više od reći.
21:06Hajde uzmi ovaj tekst, molite.
21:08Da vidim kako bi se ti snašao na sceni.
21:10Šta će mi to?
21:12Probaj da se staviš na njegovo mesto.
21:14Da vidiš da to nije lako.
21:17Ne, ne, ne, ne dolazi obse.
21:19Ajde, probaj.
21:20Probaj da vidim kako se snalaziš sa pravem stihom.
21:24Viberčen je poslao screenshotove tatinog maila.
21:29Tender će biti ovoren zbog nesavesnog rada komisije.
21:36Vikice moja, tođi da te zagrlite či neće.
21:40da je da nas duže.
21:42Ne, to znači da je komisija pogrešila i da će biti novi tender.
21:47Sam ti je rekao.
21:48Sam ti je rekao.
21:49Ja, ja, ja, ja ne mogu da napravim grešku, tehničku grešku nikad.
21:55Dobro, dobro, ne možeš, možeš sada se opušiti.
21:58Uživaš u porodičnom danu, stigao ti je tast, dolao žižu, ajmo.
22:08Evo ga.
22:10Evo, pa evo, meni omiljene micine, tetke.
22:16Omiljene jedine, mangu, pestan.
22:18Šta si to spremila, a?
22:20Daj nešto do problema.
22:22Ne, pa jes ti normalo, ne može.
22:24Pa paaj mi da uzem nešto, pojdem.
22:26Pa ja kad vidim ono mog ćaleta pozna.
22:28Pa ja ću da izgubim sama petikađa.
22:30Evo, no da, hvala.
22:32To je za goste, neću da iznusim vrpano pred priju.
22:37Emilija?
22:38Mhm.
22:39Jo, žiži kako je to žena, pa fina, pa gospodina.
22:44Dobro.
22:44Elegal, neko onaj moj, razumijes te, bar polaka on.
22:48E, ako budeš imao problema nekih s radetom, to ne briga i ako te bude napinio, ja ću to da
22:54sredim.
22:54Ali gdje, nešto da ti pita, žiža, no šta?
22:58Pitam ovako, da li je to sa tobom i Viktorijom stvarno ozbiljno?
23:04Onako baš, baš ozbiljno, ili ste samo zevzečite?
23:08Zevzeči.
23:08Moj, nemo zezonje, žižiš, da smo se zezoli, zezoli smo se.
23:12To je sad najuzbiljnije.
23:14Dete dolazi.
23:15Ne, mori si ti meni da ove rade nešto mi posumnjao u to, a?
23:19Ne, ne, ne, ne su nje rade, nego to kad se već spomenuo, dete, baš me zanima.
23:23Jer ste vi sigurni da je to vaše dete?
23:29Moje dete, pa već da znam šta sam radio, svek zemljeno.
23:32Dobro, već da šta sad.
23:33Neko, mislim, da li si sto posto siguran da je dete tvoje i Viktorijno?
23:39Mislim, dobro mojno, da je Viktorijno, nego taj je tvoj.
23:42Izi, izi, ej, ove, luda sam.
23:46Pa i otkakvo sam došao, nemo se odbranimo nje.
23:49Pa dneši ste ona meni tražila?
23:50Da?
23:50Da potpišem predvračni ugovor i to pre nego što je zatrudnila, a?
23:57To ti je tražila, predvračne, a?
24:00Zna ti ona će da se osigura da ćeš ti to svoje, dete da prihvatiš, jel je tvoje.
24:05Ako je ona zna da sam ja, Luce, desa, pa kako ja njih volim?
24:09Ona zna da je to moja životna uloga da imam porodicu.
24:13Ej, pa da boove, logično.
24:16Ej, Margic, ajde, ajde da ti da žize nesam.
24:19Ajde, ajde, ajde.
24:20Ajde, ajde, ajde mi o še jednu za bebu, za bebu.
24:23Za bebu ćemo nešto zdravije.
24:25Evo se bebu ćemo šumkicu, ovo je čajina, nije baš zdrav.
24:29Ajde, ajde sad lijepo da mi pomogneš.
24:31Tako, tako.
24:33I da se lijepo tamo javiš svom ocu.
24:35Dobro, petka.
24:36Ne mi da ne petkaš, nego se koncentriš i šta treba da razi.
24:39Znači, da vidimo i dođe dođe.
24:41Ajde, ti rade, rade, dobro.
24:43Mogu me ne ređe.
24:45A moje će ti pouke poslužiti da saznaš kako se ona stvar radi na dvorski način.
24:54Mora ću ti savjet na silu ugovorati.
24:57Inače ćeš umreti u nezahvalnosti, ne u kost, će te stajati glavne.
25:03Sad ja, sad ja.
25:06Spas koji mi pripisujemo nebu često u nama leži.
25:10Kobno nebo hoće slobodu da nam da.
25:14Ali naskoče odluke naše spore, glupost vlastita.
25:19Ljubavi mojoj kakvu moć to brani da gledajući ne sme oči nakraniti.
25:25Narav premošćuje najveći ponor sudbe da združi slično slično, da se sljube.
25:36Neobičan je podvig nemoguć za onog ko muku veže umom.
25:40Spreman zamisliti da što nije bilo ne može ni biti.
25:49Kako vi divno glumite.
25:52Da, Rade, i mene je Cezar.
25:58Marko, to je samo zbog Emilija, ja bi to napotpalo od vama.
26:04Marko, Rade, meni je potreban vazduh.
26:08Volela bih da izađem napolje, da malo prošetam.
26:11Pa ako biste pošli sa mnom, zato što mislim da je vama potreban jedan razgovor,
26:18ali pod nadzorom jedne razumne osobe.
26:23Pa možda da povedete i triju.
26:27Ja ne podnosim beogradski smog.
26:29Ja sam došla i sasvim druge klime.
26:32Za potpalu, jer...
26:34Za potpalu!
26:35Marko!
26:35Ti si jedan liče!
26:36Marko!
26:37Pa šta?
26:38Šta sam ja?
26:38U šetnju!
26:41Ajmo!
26:42Rade, molim vas!
26:48Šta mi je ovo trebalo?
26:51Nicu!
26:52Prepade me, bre!
26:53Gde su deca?
26:56Jelisaveta je nedostup?
26:57Izgleda da joj se ispraznila baterija na telefonu,
27:00a treba samo da se vrati iz bioskopa.
27:02A Maja i Ilija kasno.
27:03Čekaj, čekaj.
27:04Ako sam te dobro razumeo,
27:06mi pravimo porodični ručak zbog dece,
27:10a deca neće biti tu.
27:12Pa eto što da radim, desilo se.
27:14Ali valjne će doći uskoro.
27:16Ilija se zaglavio zbog robota,
27:17Maja igra finale, a Ilisaveta...
27:19Ispraznjala bateriju?
27:20Da.
27:21Ja ne mogu da vjerim.
27:22Ja ne znam kako si to mogla opšte da dozvoliš.
27:25Pa mogla sam eto.
27:26Ako ti ne odgovara, nađi bolju danođu.
27:28Ma nisam to mislio.
27:29Nego ću da kažem da ti uvek rešavaš stvari.
27:33I nevjerovatno mi je da baš danas izgubiš kontrolu nad celom situacijem.
27:37I šta ako si je Ilisaveta i nešto desi?
27:39A, nema telefon.
27:40Aman, pa neće joj se ništa desiti.
27:43Sa društvom je.
27:44A i kada ćeš jednom da počneš da razumeš da i drugi ljudi imaju svoje planove i deca imaju svoje
27:48planove?
27:49Ma ja to razumem, ali ako se sa njima nešto dogovorim, oni to treba da ispoštaju, ali ovoj kuđe niko
27:54ništa ne poštaju.
27:55Pa deca su, imaju svoje obaveze, imaju svoje potrebe, kao što i ti imaš svoje planove i Viktorija ima svoje
28:01planove i svi imate svoje planove, sem mene.
28:05Sem tebe.
28:06Tako je, evo, sto, kao što vidiš i postavljam, toliko od mene.
28:10Ja ni ne moram ne budem na tomu.
28:12Ajde, bogatelja.
28:17Emilija.
28:19Pa nas dve se nismo ljudski ne upoznave.
28:22Ja sam Konstantinova mama, a vi ste?
28:25Žiža, Micina tetka.
28:27Drago mi je.
28:28A je li vi radite ovde kod mog sina?
28:31Ne, ja sam prijatelj kuće.
28:34O, izgleda da je moj sin postao prilično druželjubiv.
28:39Nekada u ovu kuću nije mogao da dođe svako tako sa ulice i odomaći se.
28:46Jelje, sa ulice, a?
28:49Nemojte pogrešno da me shvatite.
28:52Samo ne razumem kad je moj sin postao tako otvoren za nepoznati svet.
28:58Pa znate šta, Emilija, nismo mi nepoznat svet.
29:02Naprotiv, mi smo veoma bliski.
29:05Samo što ste vi, putujući po belom svetu, propustili da vidite to naše spližavanje.
29:13Znate, moja mica je jedna...
29:14Ja zaista cenim to što vaša sestričina pomaže mom sinu.
29:20Ali, pošto su nastale nove okolnosti i pošto će deca dobiti pomajku,
29:27možda više neće biti potrebe za njenim uslugama.
29:30Isvinite, a koju pomajku će deca dobiti?
29:35Pa, Viktoriju. Ona je moja nova snaha.
29:39Znate, već su se venčali.
29:41Samo deca to još ne znaju.
29:45Polako, polako, Emilija.
29:48Odakle vama ta informacija?
29:50Čekaju bebu.
29:54A bebu.
29:56Ali vidite, Emilija, Viktorijina beba nije vaše unuće.
30:04Emo, molim.
30:08Konstantin nije otac Viktorijinog deteta.
30:15Ja ne znam, ko je vam vana pričao te gluposti?
30:19Pa, meni se Viktorija lično pohvalila.
30:22Mhm.
30:23A i Konstantin je rekao da je dete priznato.
30:27Ja znam šta sam čula kad sam prošli put bila ovde.
30:31Da, da, da.
30:32A da li je vama Viktorija lično rekla da je Konstantin otac njenog deteta?
30:40Pa, nije, ali, kako da vam kažem, njih dvoje su bili u očiglednoj vezi.
30:46Pa, da bomo me da nije. Ja vas molim, Emilija, da ne pričate sva šta ovde.
30:51Mogu deca da čuju pa da nastane haos.
30:57Marko je otac deteta. To mi svi znamo.
31:02Marko je potpisao predbročni ugovor sa Viktorijom.
31:07Tako da je on otac deteta.
31:10Eto, rešeno se.
31:13Marko je otac.
31:15Da, da, da. Marko je otac i vidite, Marko se sve li kod Viktorije jer se oni vole.
31:21Oni se mnogo vole.
31:24Ne, ne, ne. Gospođa Žiža.
31:27Ja mislim da vi niste upoznati sa odnosim u ovoj kući.
31:34Dete je moje unuče.
31:36Znate, ja sam razgovarala i sa Viktorijom i sa Markom.
31:42Ostalo, Marko ima verenicu.
31:44Pa da bomo me da ima, zato što je Viktorija Markova verenica.
31:52Nemoguće.
31:52Hoći se da pitamo radeta?
31:55A zašto radete?
31:56E, zato, znate?
31:57Zato što radete najbolje zna čije je dete, pošto će on postati deda, jel?
32:02Zato smo svi ovde došli i zato deca treba da čuju radosne veste ovde dok smo svi na okupu.
32:09Služajte vi, ja bih vas zamolila da ne vičete na mene.
32:13Ja uopšte ne vičem jer se mu malo glasnije pričam kad se uzbudim.
32:20Iznoda jedan!
32:23Išći otoc koga ja nikad nisam imao.
32:25Pa, pa, če, kako ti mene to govoriš o?
32:29Pa, man, pa šta vam je?
32:32Dobro je da vas desa nisu videla.
32:34Ruznike postavljen, ono lika hrana da se hladje, vi se ovde rvete po travi, sram vas bilo.
32:39Ajde ulazite u kuću.
32:41Viktorija Dušo, nemoj da se uzrujavaš.
32:45Pustit muškarci.
32:47Oni se stalno utrkuju ko je jače, ko je bolji.
32:51Ko ima više uspeha kod žena?
32:54Emilija, oni su otac i sin i su dve gorile.
32:58Ja se samo duboko nadam da nobles familija Maksimović još uvijek zna šta su to krvne veze i slične stvari.
33:07Žižan, ne razumem te ni jedno reč.
33:10Molim te, Viktorija, objasni prija Emiliji da je tvoje dete Markovo dete, a ne Konstantinovo.
33:18Naravno da je Markovo nikad nikad nije nikom spomenuo Konstantina.
33:23A, gospođa Žiža, ja stvarno ne znam odakle je vama te gluposti.
33:29Pa, meni je sad ostalo na singaporskom vremenu.
33:33Mene već čeka moja prijateljica.
33:35Recite Konstantinu da ću navratiti ovih dana da vidim dečicu.
33:38A, nećete ostati na ručku?
33:40Ne, hvala. Doviđenja.
33:44Doviđenja?
33:47A, o, kakva šmisla singapurska.
33:54Ništa ne razumem, ali ništa.
33:58Objasnit ću ti.
34:00Evo.
34:03Biće sve u redu.
34:09E, moj rad.
34:11A, o, nije trebalo da se desi.
34:14Ma, da pome da nije trebalo da se desi.
34:17Nasrćeš, ej, u tim svojim godinama nasrćeš na rođenog sina.
34:22Ba, u stvari Žiža ti se treba biti pored mene da me smiruješ.
34:26Da pome da je trebalo da budem tu, ali nisam.
34:29Okreni se.
34:31Nisam zato što sam vidjela kako se ti lepo zabavljaš sa prijom, pa nisam to radovo sometam u akciju.
34:39Pa, nije to bilo baš tako, jel?
34:41Mislim da me Emilija nije ugušila svojom brbljenje u dramskoj umjetnosti, a verovatno ne bi ni nasrnuo na Marka.
34:48I ovako mi je dogorelo.
34:50Dogorelo, jel?
34:51A jeli da nisi ti možda kidisao na nju sa tim svojim slatkorečivim izjavama, a ne ona na teštvr.
34:58Što je, prima, nije bilo tako, ona mi je uvalila Šekspira.
35:01U, ti si se mnogo opirao, jaj.
35:04Dobro, mislim da nisam mogao da odbijem Šekspira.
35:06Jel? A da možda nisi mogao da odbiješ priju?
35:11Evo, donela sam čistu Konstantinovu košulju iz Ormana.
35:14Hvala dobar broj.
35:15Hvala, Micu, poslužit će.
35:19Pregeri.
35:24Pratim te, Rade.
35:27Ja vas sad ostavljam, idem da se presvučam.
35:32Bećeš ti ostavljen.
35:36Vidi, da ti kažem nešto tvoja keka.
35:40Razgovarala sam, sve znam.
35:41Ovo, Emilija, lopeta, žena, gluposti, ne zna gde je.
35:47Viktorija mi je pred njom rekla da je dete Markovo.
35:52I da je ona sa Markom.
35:55Znači ona se umišlja?
35:57Izmišlja žena, ne zna gde je došla tamo.
36:01Belosvetska putnica, da ovdje nama sve, da nam naprije pometnju.
36:05A radit će platiti za ovo što je uratio.
36:09Da znaš, ma uff, ovo što je on navrljivao i nasrtao na priju, zmiju, doće maca na vrataca.
36:18Dobro, keka, polako, šta ti?
36:21Pa nemoj tako.
36:22Pa meni je Emilija neodoljiva.
36:25Pa dobro, malo je tako neodlučna kao Konstantin.
36:29Kao Konstantin.
36:31Jee, ma ko to ne može da jednu rečenicu kaže, da ne spomene Konstantina.
36:40E, keka, dosta više, sad i ti umišljaš.
36:44I, izvijek, kao prila.
36:56Evo, evo, našao sam ti nešto.
36:59E, baš ti hvala, kodno, slavio.
37:01Mi se, izvini, stvarno ne znam kako mi se to desilo.
37:04Ne znam, ne znam, nija više, dođe vam.
37:07Ajde, daj ruku, levo.
37:08E, stvarno ne znam kako ti još uvijek nisi shvatio pravila igre.
37:13E, oca moraš da pustiš da ti deli životne lekcije.
37:18To je prosto normalno.
37:21Pa jeste, kočok, kad si det.
37:24Da, da.
37:24A kad si odrasto čovek kao ja, ja više nisam det.
37:28Pa nisi više det.
37:29I ja sam prezbog njega pobegu u London.
37:32Pa znam.
37:33E, zaš?
37:33Pa znaš ti, da sam ja najplodnije glumačke dane mogo da provedem od.
37:38E, bre, de bi mene i kraj bio, kočok.
37:40E, lepo kaže tvoja lada, stvarno, lepo kaže.
37:44Nema nju da slušaš kad te molim.
37:46Ja sam je slušao i vidi na šta liči.
37:48Pa šta ti fali?
37:49Šta mi ne fali?
37:50Ali nisam ja tema, ti si tema.
37:52Daj desnu nogu.
37:53Desnu?
37:54Desnu.
37:55E, slušaj, ti možeš i sami.
37:58Čekaj, samo malo, samo, ali možeš?
38:00Daj, držim te.
38:00Pa, da, da, da.
38:02Slušaj, Marko, ti si sada ovde.
38:06Skućio si se u mojoj kući, je li tako?
38:08Pa ja, slušaj.
38:08Treba da dobiš dete.
38:11Pa, da, malo, dođi sebi.
38:14Ti moraš da znaš da...
38:16Prvo i osnovno, otac, to je strade, tebi misli najbolje.
38:21Pa, znaš?
38:22Pa kao što ćeš ti sutra kada dođe to dete,
38:25i za njega da misliš najbolje.
38:27I u njemu da misliš najbolje.
38:28I isto ćeš da ga slušaš.
38:30Isto kao što slušaš radeta, to što popuje ti, priča ti,
38:34ne znam, non stop nešto, ono, gnjavi, guši.
38:37Ja, mora da ga slušaš, otac.
38:38I me, neće moje dete da slušaš.
38:40Moža da ga slušaš, tako.
38:42Znaš šta, Kortvur Pravosvijek?
38:43Ajde da mi popravimo sve te stvari.
38:45Znaš šta?
38:47Ajde da promotaj ručak.
38:48Joj, jesto.
38:49Znaš koliko se je Mica namučila,
38:51još odjučao, ću da ti ostavim,
38:53da ne možete štirkan.
38:54Nismo navikli na tebe, tako.
38:56I molim te tamo, za ručko.
38:58Nemoju da si zucnuo.
39:01Ne, ne zbog mene, pusti mene, ja sam nebitan,
39:03nego zbog Viktorije, zbog tog deteta.
39:06Hoću brem mjera u kući.
39:07Ali poče, ja i tebe volim.
39:09Zbog tebe ću ja to dobro.
39:10Pa dobro, već se, volimo se mi ovde svi u kući.
39:14Trpimo se, zato se i volimo.
39:15Ajde sad oboj se to.
39:17Dobro.
39:17Oboj to i dođi.
39:19Molim te, ne mojde si zucu.
39:20Neću kuću, moj tebe, sigurno.
39:22Ovo ti nešto skače.
39:24Pa ne mogu.
39:24Pa ne znam što.
39:25Evo ga, sad je dobro.
39:27Ako.
39:46Dobro, kad će deca da dođu?
39:49Mislim, ne možemo da počnemo bez njih, jel?
39:51Pa, Mica pokušala da dobije decu i vladu, eno je telefonjera.
39:57A gdje je prija Emilija što ona nije sa nama?
40:02Ovo ću da zapamtim pa da te vracimo.
40:07Emilija je otišla hitno da se vidi sa nekom prijateljicom Katerinom zbog neke fondacije.
40:17Idem ja da provjerim šta je sa Mica i sa decom.
40:22Marko, nećemo da počinjemo da kne doću.
40:35Dobro, Vlado. Razumela sam.
40:37U redu. Ajde. Zdrav.
40:40Jel si dobila je ili savjetu?
40:42Jesam. Čula sam se sa Vlado. Stižu.
40:45Super. Super. Kad stižu?
40:49Stižu.
40:50Pa kad?
40:52Sad.
40:54Sad.
40:56Pa kad sad?
40:58Sad.
41:00Pa dobro, Mica, za pet, deset, petnaest minuta. Kad?
41:05Za sat i po vremena.
41:07Sat i po vremena.
41:08Ne, ja moram ozbiljno da popričam sa njima kad se vrata.
41:12Ozbiljno.
41:15Hoćemo da idemo da ručamo?
41:18Sad ručam.
41:19Pa sad.
41:21Ajde, Mica. Mi smo jedna porodica.
41:26Ajde.
41:29Sad.
41:30Sad.
41:56za porodicu.
41:59Živjeli.
42:04Živjeli.
42:04Živjeli.
42:06Živjeli.
42:08Živjeli.
42:13Živjeli.
42:14Nažalost, deca kasne, a moja mama je morala da ide.
42:18Dobro, ona je bar napokon shvatila da dete nije naše.
42:23Moli.
42:26Pa nije onda pomislila ti i ja.
42:29Pomislila je ona da se svi ovde lepo isukršta, te osimice i mene.
42:36Znaš, Mica, mi smo sa ulici.
42:38Evo, Žiža, molim te, izvini.
42:41Emil je tako pomalo snob.
42:47Kao ti.
42:48Viš.
42:49Srećim, ti si završila samom, ja sam izlešteno ti goles.
42:53O, o, o, prava si mi ti mustra.
42:56Rave je bolje ti je da ne počinješ.
42:58Ja sam samo mislio da ti kažem kakav god da si, ti si ipak moj sin.
43:03No, Muka mi je.
43:06Njim, ja sam nju.
43:10A, Viktorija nije navikla na ovakve lepe i ljubazne razgovore, pa joj je Muka.
43:19Biće se u redu.
43:21Ja, ma, bit će on dobar muž i odličan otac.
43:26Da, baš je pažljiv, još će.
43:29Da, ja suk tatiču.
43:33Što bi Shakespeare rekao?
43:36Sve je dobro što se dobro svrši.
43:43To ćemo još da vidimo, Rade.
43:54A, jesi vidjela Marka? Jesi vidjela Rade, tak?
43:58Oni su temperana bomba.
44:01Ali Konstantin nije Rade i deca nisu da izvineš Marko.
44:05Dobro, to si potpuno bravo.
44:07Ajde, treba i njima samo još malo vremena i bit će oni normalan otac i sine.
44:12I jedino ti možeš da nju pomogneš.
44:14Ja? Da.
44:16Kako ja mogu da vam pomogu?
44:17A da odim ja časkom da pozvam Konstantina?
44:19Ne govora, ne Konstantina.
44:22Delikatna stvar je u pitanju.
44:23Dobro, ajde, za šta ti treba novac?
44:25Za njegov rođendan, novu godinu, ne znam, prvi maj, zašta?
44:30Za dejt.
44:31Mislim, za dvajdesete pokuše prvog dejta, ali stvarno.
44:35Dvajdeset?
44:36Da. Ja moram da idem do Žiže.
44:38Kaže da je nestala.
44:39To je, znam ja da ona nije nestala,
44:41ali nešto preci da će da nestane i oče da nestane.
44:45Malo to je teško pratiti.
44:47Zašto Žiža hoće da nestane?
44:49A hoće da idete kozorke u Nemačku
44:51i kaže da ja moram da idem do nje kuće da je člom kuću.
44:53Molim, to nema šans.
44:55Vika, pa zar ti nisi kod kuće?
44:58A zar ti nisi na poslu?
44:59Pa pobneže su mi ovo toru
45:01Beogradu dobar romantizmat, znač,
45:03zbog vremenskih nepogoda.
45:06Ja sam prvo mislio da ste vi nešto kao
45:08Viktorija i ja.
45:09Znate tako da se družite
45:11i pojma nisam imao da ste vi zapravo
45:14u tajnoj vezi.
45:15Ne, ne, ja nikad nisam htio da to bude tajno.
45:18Ona je tako insistirala da to bude jedna
45:22prijatna, neobavezna veza,
45:24neobavezno poznanstvo.
45:25Žiža lepo ide za Frankfurt
45:27kod svoje zorke, da uživu u životu
45:29i da diše, udiše.
Comments

Recommended