U Leksikonu stranih reči i izraza Milana Vujaklije stoji da reč Besa kod Albanaca znači tvrda vera, tvrda reč; nekome dati besu nekome dati tvrdu reč da mu se neće nikakvo zlo dogoditi.[6] Na samom početku Prvog svetskog rata Filip (Nebojša Dugalić), Srbin, direktor škole u srpskoj provinciji, dobija poziv da hitno ode u Beograd po ratni raspored. Svoju suprugu Leu (Iva Krajnc), Slovenku, nema kod koga da ostavi jer su se njih dvoje skoro doselili u varošicu i nikog zaista ne poznaju. Azem (Miki Manojlović), Albanac, školski poslužitelj, Filipu daje besu (obećanje) da će čuvati Leu i da joj se ništa neće dogoditi. Lea i Azem, bivaju prinuđeni na suživot u napuštenoj školi. Njihov odnos se razvija od trpeljivosti, preko mržnje do tolerancije i neobičnog prijateljstva. U školi se nastanjuje i šarmantni, mladi poručnik srpske vojske (Raša Bukvić) kome se Lea od prvog trenutka dopada. Međutim, između Lee i Azima se događa, neočekivana, zbog bese zabranjena i nemoguća ljubav. Tada se vraća Filip, a rat stiže konačno i do varošice. Filip i Lea odvode svoje đake u izbeglištvo, dok Azem ostaje da čuva školu. Besa je ispunjena, ali i nije....[1][7][3] „Besa“ je priča kroz koju se prepliću mnogobrojna pitanja o ljubavi, obećanju, kulturološkim, etničkim, društvenim, jezičkim i klasnim barijerama i, kao najvažnije, nameće se pitanje - da li je iskrena ljubav jača i veća od zadate riječi.
Be the first to comment