- 11 hours ago
Rođen je 20. studenog 1947. u Zagrebu. Njegov otac Izidor, iz Pregrade kod Krapine, borio se u španjolskom građanskom ratu.
Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik partizanske brigade „Braća Radić“ i 32 partizanske divizije. Postao je general JNA i narodni heroj.
Nakon rata odlazi u Beograd. Tu je upoznao buduću suprugu Milu Miletić, slikaricu, s kojoj se oženio 1946. Slijedeće godine dobili su sina Gorana. U Zagreb su se vratili 1950. Vojsku je napustio 1955. a Partiju 1971.
Odrastao je u Trnju. Živjeli su u trosobnom stanu u današnjoj Vukovarskoj ulici.
Tijekom pohađanja gimnazije izbačen je iz škole zbog lošeg vladanja. Falsificirao je datum rođenja da bi mogao dobiti vozačku. Po kvartu je vozio očev Fiat 1300. Kad je otac kupio Audija navogovorio ga je da ga proda i njemu je kupio Moris Coopera S.
Sa 17 godina je počeo voziti automobilske utrke. Bio je član Auto moto kluba Dinamo. S 18 godina je osvojio prvo prvenstvo tadašnje države.Upisao je 1966. Pravni fakultet u Zagrebu ali je nakon četiri odslušana semestra odustao. S 20 godina počeo je surađivati kao novinar u Plavom vjesniku. Testirao je automobile, radio intervjue s poznatim vozačima.
S 21. godinom prodao je „Coopera“ i kupio BMW „2002 alpinu“.
Osvojio je drugo mjesto u klasi i četvrto u ukupnom poretku u utrci za Europsko prvenstvo u Brnu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Oženio se 1969. s Renatom rođenom Borić. Kao zaslužni sportaš od grada je dobio jednosobni stan.
1971. pobijedio je u Austriji u natjecanju između Hrvatske i Štajerske. Iz Zagreba su, poslije je rekao, tada došla 42 autobusa pratiti utrku a među njima i Miko Tripalo, vođa hrvatskih komunista i jedan od vođa Hrvatskog proljeća. Nakon njegove pobjede svirala se „Lijepa naša“.
Sponzori na utrkama su mu bili Ina, Kreditna banka, Pazinka. S 25 godina zaposlio se u Velebitu, tvrtki koja je imala različita zastupstva.
Prodavao je motorna ulja, masti za porinuće brodova i finska ljepila za etikete na bocama. Potom je postao zastupnik tvrtke „Acoustic Chemicals“ za bivšu SFRJ i još nekoliko zemalja istočne Europe. Nudio je ulja „Esso“.
U Englesku je otišao 1977. Kaže da mu je jedan prijatelj otvorio tvrtku u kojoj je samo on bio zaposlen. Radio je kao savjetnik tvrtkama za izgranju poslovnih postrojenja te britanskim građevinskim tvrtkama. Potom je sklopio poslovno partnerstvo s Derekom Marklandom, bivšim direktorom tvrtke Davy McKee. S tom tvrtkom je potom u Čileu prodao nekoliko velikih kemijskih postrojenja. U Indoneziji je s njemačkom tvrtkom Thyssen prodao dva petrokemijska postrojenja. Tu je, kaže, zaradio svoj „prvi milijun“.
Niječe da je ikada prodao i jednu litru nafte. Opovrgava da je bio dio tzv. naftnog lobija s Vanjom Špiljkom i Mišom Brozom, iako ih je dobro poznavao. Potom je s partnerom kupio malu tvrtku sa 100 zaposlenih za upravljanje naftnim platformama u Sjevernom moru.
Pod njihovim vodstvom narasla je do 1000.
Usporedo s financijskim usponom, mijenjao je i boravišta.
Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik partizanske brigade „Braća Radić“ i 32 partizanske divizije. Postao je general JNA i narodni heroj.
Nakon rata odlazi u Beograd. Tu je upoznao buduću suprugu Milu Miletić, slikaricu, s kojoj se oženio 1946. Slijedeće godine dobili su sina Gorana. U Zagreb su se vratili 1950. Vojsku je napustio 1955. a Partiju 1971.
Odrastao je u Trnju. Živjeli su u trosobnom stanu u današnjoj Vukovarskoj ulici.
Tijekom pohađanja gimnazije izbačen je iz škole zbog lošeg vladanja. Falsificirao je datum rođenja da bi mogao dobiti vozačku. Po kvartu je vozio očev Fiat 1300. Kad je otac kupio Audija navogovorio ga je da ga proda i njemu je kupio Moris Coopera S.
Sa 17 godina je počeo voziti automobilske utrke. Bio je član Auto moto kluba Dinamo. S 18 godina je osvojio prvo prvenstvo tadašnje države.Upisao je 1966. Pravni fakultet u Zagrebu ali je nakon četiri odslušana semestra odustao. S 20 godina počeo je surađivati kao novinar u Plavom vjesniku. Testirao je automobile, radio intervjue s poznatim vozačima.
S 21. godinom prodao je „Coopera“ i kupio BMW „2002 alpinu“.
Osvojio je drugo mjesto u klasi i četvrto u ukupnom poretku u utrci za Europsko prvenstvo u Brnu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Oženio se 1969. s Renatom rođenom Borić. Kao zaslužni sportaš od grada je dobio jednosobni stan.
1971. pobijedio je u Austriji u natjecanju između Hrvatske i Štajerske. Iz Zagreba su, poslije je rekao, tada došla 42 autobusa pratiti utrku a među njima i Miko Tripalo, vođa hrvatskih komunista i jedan od vođa Hrvatskog proljeća. Nakon njegove pobjede svirala se „Lijepa naša“.
Sponzori na utrkama su mu bili Ina, Kreditna banka, Pazinka. S 25 godina zaposlio se u Velebitu, tvrtki koja je imala različita zastupstva.
Prodavao je motorna ulja, masti za porinuće brodova i finska ljepila za etikete na bocama. Potom je postao zastupnik tvrtke „Acoustic Chemicals“ za bivšu SFRJ i još nekoliko zemalja istočne Europe. Nudio je ulja „Esso“.
U Englesku je otišao 1977. Kaže da mu je jedan prijatelj otvorio tvrtku u kojoj je samo on bio zaposlen. Radio je kao savjetnik tvrtkama za izgranju poslovnih postrojenja te britanskim građevinskim tvrtkama. Potom je sklopio poslovno partnerstvo s Derekom Marklandom, bivšim direktorom tvrtke Davy McKee. S tom tvrtkom je potom u Čileu prodao nekoliko velikih kemijskih postrojenja. U Indoneziji je s njemačkom tvrtkom Thyssen prodao dva petrokemijska postrojenja. Tu je, kaže, zaradio svoj „prvi milijun“.
Niječe da je ikada prodao i jednu litru nafte. Opovrgava da je bio dio tzv. naftnog lobija s Vanjom Špiljkom i Mišom Brozom, iako ih je dobro poznavao. Potom je s partnerom kupio malu tvrtku sa 100 zaposlenih za upravljanje naftnim platformama u Sjevernom moru.
Pod njihovim vodstvom narasla je do 1000.
Usporedo s financijskim usponom, mijenjao je i boravišta.
Category
️👩💻️
WebcamTranscript
00:00In all cases, they must have a very strong element of filantropism in their own.
00:04That means to help others, to invest in others, to school people.
00:09In my case, we have to schooled and to the other people, we have to give a lot of money.
00:17Why is this kind of a new one of Hrvatskoj jarnosti?
00:20Naime, moj kolega Goran Milić reći da se tu radi o katoličkom i protestantskom odgoju, dakle o razlikama u poimanju
00:30kako i na koji način su se ljudi bogatili.
00:32Međutim, možda u Hrvatskoj ljudi ne vole bogataše zato jer se razmiću svojim bogatstvom.
00:36Pa tu imamo skupe aute, imamo jahte, imamo primanja, poznanstva s plemstvom.
00:42Na neki način sam sve nabrojao ono što smo vidjeli u ovom prilogu.
00:45Možda zbog toga, jednostavno, ljudi ne vole bogataše jer navodno u jednoj Švedskoj ili u nekakvim skandinavskim zemljima ljudi koji
00:54ime bogatstvo se ne razmiću s time.
00:56Pa ne znam, vlasnik Ikea vozi polovnog Volvoa samo zato da mu se ne bi nabijela na nos da vozi
01:02Porsche.
01:03Možda je tome razlog to?
01:05Dobro, Ikea i Švedska su inače posebna po tome.
01:08Međutim, ja moram reći da ljude koje ja poznam, koji su ozbiljno bogati, mislim, ili su mnogo bogati nego ja,
01:14ako ti kriteriji postoje, ako ih želite na takav način aplicirat, svi su odreda skromni ljudi.
01:21Ja ću vam reći primjer svoj prije, recimo rata, ja sam imao svoj standard života 90. godine koji je bio
01:27čak bolje nego što je sada u Engleskoj, ne, iz razloga koje ću vjerojatno kasnije objasniti.
01:31Ali se dobro sjećam u Zagrebu kad bi moj prijatelj rekao, ja sam od svog prijatelja Jurice vozio kadeta 1900
01:38s lupanim vratima.
01:40A pritom sam zbiljao u Engleskoj imao i Bentley i Rollsena u kolekciju auti, ne zbog toga da bi se
01:44s tim razmetao jer to je bio nakav sastavni dio mog života.
01:47Bio i ostao i bio je nakav smjernica u mojom životu, sport, automobilizam kao sastavni dio tog sporta, ne.
01:53Ali su tad dečki u Zagrebu neki rekli, stari, kak se ti moš vozit u kadetu 1900? Ja rekao, lepo,
02:02koji ti?
02:03Pa čekao ti imaš doma Ferrari je bolje, preko na Zagrebu. Meni je bilo i dalje lijepo u tom autu
02:08se vozit, jer jednostavno ako stvarate simbole prepoznatljivosti
02:14zbog toga imate više nego drugi, mislim, to nije dobro. Ja to ne radim jer mi je neko rekao da
02:19je dobro.
02:19Ja to osjećam da jednostavno smatram da to jednostavno nije dobro, to u Engleskoj nikoli radi, ja sam odgojena takav,
02:25znači kako su Englezi odgojeni.
02:27Gdje budu te našli nago čovjeka koji je milijardere, ali vam to nikad neće reći.
02:30Sad kad pričate o Engleskoj, hvala vam lijepo ste ugostili ovaj moj kolegu Hrvoja Hringeka, ali evo baš taj jedan
02:36sitan detalj i provozili ste ga u Porsche, bilo mi poslije toga zlo.
02:39Ali što ja želim pitati, jednostavno da li iz vas u tim trenucima, kada se ne na trkačoj stazi, dakle
02:49ne na automobilističkoj stazi,
02:50nego po nekakvom naselju provozate s djesto, proizlazi li iz vas, progovarali li iz vas nekakav Balkanac, koji želi nekim
02:58tamo mirnim Englezima
02:59u stvari pokazati da ima tu temperament, tu temperamentnu krvi, pa dakle i na neki način pokazuje svoje komplekse?
03:07Ja sam očekivo da će me to pitanje pitati, ne znači da će biti čak možda još i gore nego
03:12što je.
03:13Ali apsolutno, pitanje je bez ikakve sumnje na mjestu.
03:16Ja kad to radim onda odnađem dio zbilja, to bu sad Renata doma pljeska rekla, jesam ti rekla, ne smiješ
03:23voziti brzo po malim ulicama.
03:26Gledajte, ja kad odlučim to napraviti onda je taj rizik apsolutno kalkuliran.
03:31Ja sam to 11 godina radio profesionalno, ja zaista predviđam te stvari koje se na cesti događaju,
03:38ali sa sigurnošću neću sebe dovesti u situaciju da negdje gdje to može biti opasno za okolice, za bilo kog
03:44drugoga,
03:44da to napravim i da bilo će život ugrositi.
03:47Dobro, ja ne znam je li to tako ili nije, ajmo vam vjerojatno liječ, ali što su onim ljudima koji
03:50promatraju to sa strane?
03:52Mi u Hrvatskoj kad vidimo nekoga da tako nešto napravi s Ferarijem,
03:55a imamo tu finnih nogometaša koji tako recimo rade takve stvari,
03:58a onda si pomisleno pa dobro što je on čovjek.
04:00Gledajte, ali ako taj recimo koji ima tog Ferarija ga zna voziti na način kako to znam sa svojim autom,
04:08pa otiđe na pješevicu gdje nikad nikoga nema i da nekako drugu cestu i to napravi, onda je to druga
04:12stvar.
04:13Velika je razlika ako vi to radite da bi to pokazali, a druga je stvar ako radite da bi sebe
04:17zadovoljili.
04:18To je ogromna razlika i da bi to nekom pokazali.
04:21Jeste li vi u životu uspjeli zato jer ste, kako vam se prigovaralo, ovaj tatin sin,
04:26da vam je otac koji, ovdje smo vidjeli nešto u prilogu, general, španjolski borac, preminuje većima tome,
04:34ali i tada kad ste se bavili automobilizmu i tako dalje, onda uvijek su vam na nos nabijeli da,
04:38ali on je uspio u životu zato jer je tatin sin i eto tatina djeca tih komunističkih moćnika mogu sve,
04:43a druga djeca ne mogu ništa.
04:44Gledajte, to je duža priča, pa vi ćete mi dati vremena koliko hoćete da vam ja to objasnim.
04:49Prvo, mislim, ja sam u jednu strahovitu i jako vezu za svojim otcem,
04:53kojeg sam zaista obožavao i koji mi je zbilja dao glavne smjernice u mojom životu.
04:59Sa svojom tolerantnošću, blagošću, a pritom isto tako i sa oštrinom.
05:03I uvijek mi je rekao, rekao, mali, lagano je biti mali sin velikog oca, ali teško biti veliki sin malog
05:10oca.
05:11I došao je dan kad sam ja stimuliran s tim i njegovim odgojem prema meni,
05:17kad sam ja posvojio prvo prvenstvo i tatu su pitali, čuju, onaj Goran Štrog, tvoj sin?
05:22A on je došao doma i rekao je, you made it, ono što sam ti rekao.
05:28Samo da mali iskuk to napravlji pa da kažem, to se i meni dogodilo.
05:31S čim sam beskrenoporno sam bio, kad me dan puteo na nejakom letu iz Chicago u London,
05:37sam otvorio Times i našao u Times sliku svojeg čerke, na pol strane.
05:42Izbilja sam se, splako sam se stvore.
05:44Dovore, pretpostavka je da se to ne može platiti.
05:46Da, apsolutno ne. I ona je imala nejakvu reviju i ona je bila na pol te strane,
05:50stirodesno mi pitao je something wrong.
05:52Bi je rekao ne, niš ni wrong, to su malo vlažne oči, radosnice, ovo je moj akćer.
05:58I zapravo ponovilo se to što je meni moj tata govorio, dogodilo se što sam ja rekao vanje i to
06:02se dogodilo.
06:03Da se vratim na tatu načinu.
06:04Ja ću vam jedno pitanje postaviti, možda će biti zanimljivo u gledateljima.
06:08Najme prije par dana mi je prišao jedan vaš profesor, sad ne znam da li ga, mislim da je iz
06:13srednje škole,
06:13koji je rekao otprilike ovako, da ste bili loš učenik i da ste imali više,
06:20i da je vaš otac dolazio u školu i pitao te profesore, pa dobro jeste vi svi ustaše kad mom
06:26sinu ne date proći.
06:28I otprilike da ste vi nakon toga kod nekih polučili uspjeh da su vas pustili,
06:33a neki nisu jer su rekli pa dobro nije Izidor, dakle vaš otac kao španjolski borac prolijevo krv da sad
06:39njegov sin ne bi učio.
06:40Dakle, taj profesor je sa simpatijama govorio o vama i rekao da ste bili ovako relativno nestrašni,
06:44ali niste bili dobar učenik i da je otac surgirao za vas.
06:48Možda vi to oni ne znam?
06:49Ne, ja to apsolutno ne znam i to prvi put čujem i to me apsolutno,
06:55i moram reći, ne vjerujem da na takav način moj star je postupio,
06:58jer sam ga ja u svojih 3-4 godine, on je 84. godine umro, potpuno drugčije doživio.
07:03On je otišao za otiću školu, on je stajio iza mene i borio se gdje god to mogo,
07:08ali mislim da me u životu usmjeri, upravo u tom putu što sam rekao, kao što mi isto znao reći,
07:14što je obilježilo kompletni moj život, je znao reći sine čoveka ubiti jako lagano,
07:18ali ga je strašno teško spasiti i u ratu i u miru.
07:21Ja sam danas potpuno svjesan sa 830 svojih ljudi nekom reći do vidjenja,
07:25da je to jedna velika odluka u kojem ja uplivišem na njegov privatni život,
07:29na njegovu reputaciju, svoje familije i to mora biti verik i jazak da bi to napravio.
07:33To je sve što sam od osa dobio i naučio.
07:37Međutim, on ko je bio, mislim, zbiljao u Španjolskom ratu i bio je godinu dana u Logoru u Francuskoj,
07:44bio je na prisilnom radu u Messerschmittu u Njemačkoj, četiri godine u našem,
07:47u dva rata je bio protiv fašizma i ja sam koji antifašist bez ikakve sumnje odgojeni,
07:53ja sam strahovito ponosan na njega.
07:54Ako je to rekao, ako je to rekao, ja ga ne mogu sad to pitat, pa je to nefreda,
07:58već neko i kaže na takav način, ja ga u toj miri poznam da to on takav nije bio.
08:04Jeste li vi sebe ikad doživljavali kao dio tendana, tako kažem, na zlatne jugoslavijske omladine?
08:09Ne.
08:09Je li neki drugi su vas tako percipirali?
08:12Percipirali su mi, nažalost, mislim, je taj moj život i u to vrijeme,
08:16a i u sadašnje, mislim, obilježen sa medijima i tim velikim ruksakom popularnosti koju ja nosim na leđima,
08:23pa i vjerojatno i taj razlog tome da i danas i ovde sjedim, ne.
08:27I zbog toga jedan but kad dođete na taj nakav vrh, ja sam to došao relativno mlad,
08:33vozeći i baveći se sportom koji u to vrijeme bio izuzetno popularan.
08:37Nama je po 50.000 ljudi, 100.000 ljudi dolazili na utrke, u nakva relativno teška vremena.
08:43Međutim, ja ću vam reći ovak, mi smo živjeli u dvosodnom stanu.
08:46Moj star je 55. godine izašao iz vojske.
08:50Tok su drugi tek počeli na toj listi rast.
08:5471. godine se oprostio od partije.
08:57Moji dečki koji su bili sa mnom, da ne kažem, Saša zalepokina iz vaše kuće,
09:01koji mene zna u kojoj meri sam ja bio kritičan prema društvu u to vrijeme.
09:06I otišao sam upravo zbog toga što je tati strašno bilo teško me vidjeti,
09:11ali me stimulirao da otiđem u englesku ako sam ja to želio.
09:14Upravo zato da se maknem iz tog miljeva u kojem sam bio,
09:18u kojem sam ja smatrao da sam dosignao svoju reak.
09:21Vi ste u to vrijeme sad kad se prisjećamo, ajmo malo na tu povijest još jedno 5-10 minuta,
09:28vi ste radili u nekoj državnoj firmi paralelno što ste vozili auto utrke?
09:33Gledajte, samo da još ovo jednu stvar kažem.
09:35U Zagrebu su u moje vrijeme postojale tablice 55.
09:39Što da znači?
09:40I ja sad neću reći koji su to dečki vozili.
09:43Ali tu su bili tablice od tata koji su bili u centralnom komunitetu u kojem moj otac nikad nije bio.
09:48I ja bi svom starom doma došao rekao stari pa kak je to da ti,
09:51da sam jednostavno, ti si tu bilo u dva rata narodnih erojsi,
09:55mi nemamo taj auto, ti nemaš nikakve privilegije, nisi u cikavnici ovdje nisi nigdje.
09:58Ko klinac?
09:59I to je bilo strašno teško njemu, ja sam bio pre mlada mi to objasni.
10:03To je ta bila privilegirana elita koja u to vrijeme postojala.
10:08Mi nikad, moj otac niti ja, kao sin jedinac, niti jednu privilegiju tog društva ja nisam imao.
10:14Ali niti jednu.
10:15Stari kao čovjek, kao zagorac, što je spomenik Osto u Krapini i dan danas druga generacija veli upravo to.
10:22Puno i tisuće ljudi je spasio.
10:24I zato je Osto korektan kao ovaj, Osto je u povijesti čovek takvog profila i takvih moralnih kvaliteta.
10:34I pokuša je to na mene prene. Zato sam zaprepašćen, mislim ne moram vjerovat.
10:38Ili inače jako teško reći ovakvu jednu rečenicu što je rekao taj profesor na ulici.
10:42Ja sam bez ikakve su ni mogu reći, sam sam po osam jedinica znao imati polovodišta.
10:46Ali sam ju uvijek ispravio i uvijek sam došao do kraja.
10:49Da je možda tata otišao u školu, porazgovarao da, ali da bi na ovakav način postupio.
10:54Ja ga takvog u svom životu dok sam živio sa njim nisam postupio.
10:58Možete mi reći, dakle, odgovoriti na pitanje, dakle, vozili ste auto utrke, a paralelno ste i radili u Velebitu. Što
11:04je bio u Velebitu?
11:05Gledajte, ja kad sam shvatio, kad sam osvojio sva prvenstva, sve brdske rekorde, sve što je se moglo osvojiti,
11:11pa sam pošao u Evropu i vozio svjetska prvenstva što se u to vrijeme moglo voziti,
11:15i počeo se Relij Montekarlom, pa smo onda taj kolač, ajmo reći Jovica Poliković, ja podijelili,
11:21on je išao na Relij, ja sam otišao na utrke, imali smo strahovito, mi smo se nametili u toj mjeri
11:25i medijima
11:26da sam dobivali, recimo, u globusu u nastavnu stranu, pet strane u koloru.
11:29Ko ti to kad bih išao na put oko svijeta, ne? To je bilo teško stvariti u to vrijeme.
11:33Tu je trebalo imati još nešto osim čistoga sporta.
11:36Ta generacija vođena sa nama dvojicom i puno drugi dečki i pokojni gluhaki, langi, holjovac i svi su to napravili.
11:42To se nikad više nije kasnije ponovilo.
11:44I ja sam u tom svom sportu iz tog uspjeha kad sam shvatio da ja ne mogu doći do Formule
11:491.
11:50Da ja neću moći svoju familiju, i vi morate znati, ja od 20. godine radim, imam radni staž,
11:56a od 21. godine, od 21. i pol godinu izdržavam svoju familiju.
12:00I kad sam shvatio da više neću moći svoju familiju iz sebe izdržavati,
12:04da sam doneo doma svojih 100 pokala koje čuvam kao onakav život za koje ja velim,
12:08rodio sam se, odživio, umro, sprovod bio, spakirano. U jedan odmar i to je to.
12:14Evo, niste mi odgovorili dva put na pitanje, onda ću ja biti, treći put ću biti sasvim izravan.
12:19Postoji priča, dakle vi ste radili u tom velebitu, to je bila državna firma.
12:22Evo, slažem se, prosite.
12:23Postoji priča da su u tim državnim firmama radili većinom,
12:26dakle ja sad opet vodu navodim na ovaj mlin kojom je već neko vrijeme tjeram,
12:30da su u tim državnim firmama radile opet djeca zaslužnih istaknutih boraca, što već.
12:39Pa je tako, smo imali u tim ojansko-trgovinski firmama,
12:41imali smo sina Mike Špiljka, pa smo imali Mišu Broza, pa će neki reći imali smo i Gorana Štroka,
12:47pa djecu Pavla Gregorića, je li to baš tako?
12:49Jeste gledajte, prvo morate reći da je moj otac bio izoliran od 55. godine na svoj način.
12:54I rekao sam vam malo pre da neki od tih možda jesu imali 55 tablice na auto, ja i nikad
12:59nisam imao.
12:59I nisam mogo nikakvu privilegiju imat.
13:02Ja sam sebe levirao u to vrijeme, na taj nivo, da sam mogo se zapositi i god sam htio.
13:09Što vam reći?
13:10Vi ste radili tada u tom velebitu, dakle u državnoj firmi, kao što? Referenza?
13:15Ja sam bio, ja sam prodavao od S-a, jedna od 70 stara,
13:19Standard Oil sam prodavao, Stipkot i Basekot, to su bila ulja maziva s kojima se spuštali brodove u more.
13:25Prodavao sam bazna ulja, Brajštok sam prodavao za proizvodnju motornih ulja.
13:31U tom velebitu sam nakon toga pronašao English company UPC, čija sam premaze, ja bi došao u Sarajevo,
13:38sa 27 godina gdje sam bio onda, ako ne king, pomoćnik od kralja, u svom postu.
13:44U odijelu ovako u Bučenkovi sam ušao rezervar za vodu i mazao čitavo ujutro da bi pokazao da je moj
13:51proizvod najbolji, da ga se tamo kupi.
13:53Kako ste zvala? Referenza vanjsku trgovina?
13:55Bio sam referenza vanjsku trgovina, upravo to.
13:57I niko, Marijan Pavunc je bio tamo direktor Zagoras, bio je familija Vikić iz Dubrovnika, čovjek je bio kadrovik.
14:05Niko mene u velebitu bez ikakve, nikakve veze, ja sam jednostavno ušao jer bi znao, ja sam prije toga dobio
14:14reklame od njih.
14:15Ja sam napravio na osam strana ponudu za Kreditnu banku Zagreb, zvala se Pčelica Odio za mlade, da to reklamiram
14:23na odu.
14:24Što u to vrijeme nikad niko sanju nije da se može napraviti.
14:27Taj direktor mi je to rekao, mali, kad se prestaneš baviti s ovim, može doći od direktor.
14:34Možete li baro potvrditi da je u bivšoj Jugoslaviji postojala na neki način ta kasta povlaštenih?
14:39Pa čak postoji i sljedeće teorije koja je za račun države, kako Jugoslavia ne bi ovisila samo o komunističkoj potpori,
14:46dakle zemalje iz Istočnog bloka, u inozemstvu fiktivno vodila poduzeća.
14:49Pa neki će reći da ste tu i vi odigrali svoju vrstnu ulogu.
14:53Dakle, vodite fiktivno poduzeće o inozemstvu, stječete dobitu, plaćuje se to u nekakvu zajedničku kasu na Jugoslavijsko ime,
15:01a neko nešto uzme i sebi od tog posla.
15:04Pa onda, evo, ja ću ponoviti, tu se spominju sinovi Špiljka, pa ne znam, Broz, pa djeca Paola Gregorića itd.
15:09I sad neki će reći, evo, pa da, to je Goran Štrok. To je ta osoba.
15:13Gledajte, ja sam otišao ova iz Velebita apsolutno u vrijeme kad je otac bio u izolaciji.
15:20Mislim, potpuno izolaciji. On je od 71. do 84. godine njegove smrti, 13 godina, odsjedio doma, kod kuće, nigde izlazio,
15:32potpuno je bio neaktivan.
15:33Ja sam u to vrijeme otišao u Englesku raditi za Bernarda Harpera. To je bio jedan čovek, jedna kompanija na
15:39jedno ime.
15:39Dakle, vi tvrdite da se tada u Jugoslaviji, bez fakulteta, vi niste imali fakulteta.
15:44Studirio sam pravo, ga nesuši.
15:45Da, bez fakulteta, dakle, moglo tako biti referenze u vanjsku trgovinu, državnom poduzeću, otići van i raditi vrlo unosne poslove,
15:50samo na temelju sposobnosti.
15:52Ne, na temelju svojih sposobnosti apsolutno.
15:54A bez ikakvog guranja, dakle?
15:55Bez ikakvog guranja.
15:57Ja sam među i njima, ću vam reći, bilo je puno sportaša koji nisu nikakvi imali, koji su završili i
16:01koji su bili dobri sportaši i koji su imali dobra mjesta.
16:04Jer ako ste vi izborili sebi mjesto pod suncem, uspihom, da ste uspjeli nešto napraviti, a deset godina u sportu
16:11dobiti stop pokala i biti najbolji onome što sam radio,
16:14i pritom sam pisao i radio, radio testove, radio intervjue i izdržavao sebe na takav način, sam sebi omogućio da
16:23budem referent i to opet u onom u jednom užem miljevu koji sam ja poznao, to su bila motorna ulja,
16:28ne,
16:29je bio jako logičan slijet preći tu, a izaći van, u to vrijeme ste mogli izaći van ko imigrant, pobjeć,
16:35ja sam bio spreman i to napraviti da je bilo potrebno,
16:37ili jednostavno pokupiti svoje stvari, u početku biti kao turistički, dok se to nije pretvorilo u ovu dozvolu Boravka,
16:45nakon koje sam počeo zastupati velike kuće u polijesterskom poslu, koji sam počeo u Velebitu,
16:51i nakon toga raditi za velike inženjeri kompanije kao što je David McKinney.
16:55Kako ste prvi milijon zaradili?
16:57Sigurno to pamtite.
16:58Kako sam prvi milijon uspio zaraditi?
17:01Ne dinara.
17:02Dolara, da.
17:02Pa zaradio sam ga, ja o reći ću vam, zaradio sam ga prodavši veliko postrojenje sa čitavim timom ljudi,
17:10u kojim je bonus bio nama, čitavom timu Njemaca, među kojima sam bio ja, u prizrenu kompaniji koja se zvala
17:16Perlonka,
17:17to je bila američka tehnologija teksturiranja i njemačka tehnologija ekstrudiranja polijesterskog vlakna.
17:24Jesu li u takvim poslovima ikakvu ulogu, dakle, je li u takvom poslu ikakvu ulogu igrao, opet ja se vraćam
17:32na taj obiteljski background, dakle, vi ste poslovali iz inozemstva sa bivšom Jugoslavijom.
17:38Jel se to baš tako lako moglo?
17:40Gledajte, ja sam ovaj...
17:41Jeste vi tu neku premosnicu odigrali li što?
17:44To je jedan od prvih poslova koji je bio, jer sam ja naravno bio vezan, mislim, za svoju zemlju u
17:48početku.
17:48Moj veliki poslov koji sam napravio, mislim, koji je u Engleskoj isto znan, zbog toga sam u Engleskoj dobio za
17:54to određenih privilegija.
17:57Jednu cijelu četiri milijarde funti sam prodao postrojenje, plažu jedan, plažu dva, metanolsko postrojenje u Indonesiji.
18:04Isto tako i u Čileu, isto tako i u Pakistanu. Znači, u puno zemalja sveta sam prodavao ta velika petrokemijska
18:10postrojenja sa svojim poslovnim partnerima, sa Derekom Martandom, sa Peterom Vesijem.
18:16Lord Taylor koji je stajao iza nas, koji je bio čovek, mislim, bez ikakve sumlje, persona grata u Velikoj Britaniji
18:23na najvišem nivou, to je bio moj posao. Ja sam taj posao radio vani.
18:28U početku su to bili, je logična stvar, ako ste otišli van, da vaši jedini kontakti su vaša zemlje iz
18:33koji ste otišli. I tu se rodlata, recimo, Prizrenka.
18:36A ne, to pitam, zato, jer...
18:38Jedan ili dva posla.
18:39Jer prepostaljam, bare mi tako govore ljudi koji su na neki način bili oko biznisa u to vrijeme, to su
18:44više manje danas starije gospoda, da nije baš bilo tako lako trgovati sa Jugoslavijem.
18:47Da si morao imati nekakvu političku pozadinu. Oni koji su izvinov zemstva, kao tadašnji Jugoslaveni, Hrvati što već, trgovali sa
18:53poduzećima u bivšoj Jugoslaviji. Da je moralo biti neko političko guranje, makar ovdje u tadašnjoj domov.
18:58I ja sam to... Moj dijelokrug rada u početku, kažem, bila su polijesterska vlakna, bili su ti premazi, i manje
19:06više sam ih nosio preko svojega imena, koje tad sam dobro prodavao.
19:11Ljudi su mi otvarali vrate gdje sam mogo doći da bi to napravio, ne.
19:14Ili vas neko sada ovih, ovih, ovaj, nije samo tjedana, nego više godine, je popularna tema udba. Je li vas
19:21neko nekada pokušao vrbovati s obzirom da ste bili uspišan poduzetnik u inozemstvu iz nekakve Jugoslavijske obavištene službe?
19:29Direktno nikada, ali u ambasadju Jugoslavijskog, koja je bila, svaka moja riječ se je vagala, ne. I ja sam bio
19:34s tvojom govoriti u ta vremena gdje sam bio u Londonu, u Jugoslavijskoj ambasadju, u kojoj nažalost nije jednog nije
19:41bilo hrvatskog veleposlanika, ali sam se ja jako hrvatski ponašao u to vrijeme. I to nije bilo dobro primijeno i
19:48tu sam indirektne poruke dobio da bi svoje ponašnje trebao korigirati.
19:52Radite poslove po cijelom svijetu, možete li usporediti poslovanje u Hrvatskoj i poslovanje u Velikoj Britaniji odnosno u zemljama u
20:01kojima radite?
20:01Što je temeljna razlika?
20:05To je jako teško usporediti iz razloga, ali ako vam kroz primjer recimo, kažem da sam ja...
20:10Pa najbolje kroz primjer.
20:31I jedno komentara, osim pozitivnih u tim svim godinama, to je sad u hoteljersku 11 punih godina, se nije dogodilo.
20:39Da pače, dogodilo se to da je i Hemažest, znači njeno visočanstvo kraljica to prepoznala, pa i to bio dobar
20:46razlog da mi omogući, što je nekupljivo, da recimo predstavim njoj i gradonačelnicu i župana koji su bili u posjeti
20:55Engleskoj.
20:56Znači, nigdje, osim priznanja, osim da ste vi taj koji ste pokrenuli, mi smo pokrenuli, Windsor je jedan proces upgradinga
21:04čitavog Windsora, kao što smo napravili u Dubrovniku.
21:07Nekim će reći za vas, odnosno ja mislim da ste i vi to sami u nekim intervjujima govorili da u
21:12Velikoj Britaniji nije potrebno poznavati niti jednog ministra da bi čovjek mogo raditi biznis na način kako misli da treba
21:21i sklapati unosne posle.
21:22Međutim, nije li to demagogija, s obzirom da je ovdje smo u prilogu vidjeli, vi ipak imate savjetnika u obliku
21:29jednog lorda koji ima političko poznanstvo, ne može se reći o tako.
21:33Ali su ta poznanstva, pastor, ne koriste se na taj način, to je sistem je potpuno drugčije osmišljen nego što
21:41je osmišljen kod nas. Ja ću vam već nešto drugo što je veoma interesantno, dozvolite mi samo da kažemo.
21:45Jeste li baš sigurno? Dobro, mi ovdje, možete mi reći da se radi o neadekvatnom primjeru, međutim kad gledamo seriju
21:53Yes, Millard ili nešto slično te serije onda vidimo da ima takvi dogovaranje na visokim razinama.
22:01Postoje lobiranja, pa mislim, javna je tajna da se poslovi sklapaju uz politički suport.
22:07Gledajte, lobiranje, prvo lobiranje mislim koji dolazi opće iz Engleske, mislim, jer povijest lobiranja je u Engleskoj stvorena, jer od
22:15Kromela je demokracija 480 godina tamo.
22:18Prema tome, u tome nikakve sumnje nema. Samo to je rađeno na jedan takav drugčiji način koji je neusporediv sa
22:25našim.
22:25Evo dam jedan primjer dan koji će vama biti fascinantan, pretpostavljam, ne pa, ovaj, gledalcima, da obogi našim, ovaj, i
22:32političarima.
22:34Ja kad sam radio u Davio, Davi je prodavao, Davi Meki, 15.000 ljudi, najveća inženjernija kompanija u to vrijeme
22:40u Evropi.
22:41Davi je prodavao uredno izmežu 500 i 700 miliona dolara petrokemijskih postrojenja u Rusiji.
22:47I kad bi ta čirica išla u Rusiju, a to se događalo onda dva puta, a ja sam bio jedan
22:51puta u uredu,
22:51onda bi čak i preko mog stola jednog malog Hrvata koji je tamo dobio neko mjesto, neki mikrosvijet svoj,
22:58je prošlo pismo u kojem bi ona tražila sve velike kuće.
23:02S.O.B., P.S.H.E.L., Davi, Smith-Kline, šta nama treba da ona odradi Rusiji za nas?
23:09Tak se to događalo.
23:12Ili je u funkciji, pa ste, velika je to nazlika da je u Engleskoj od uvek, ja sam to govorio
23:18i prije 90.
23:19U Engleskoj je politika i u funkciji biznisa.
23:23I to je jedini pravi način. Jedini.
23:28A kako u Hrvatskoj izgleda? Mnogi će reći štrok je našo sponzore u SDP-u i koji jednostavno ga politički
23:36guraju i na taj način kupuje hotele.
23:39Evo pa, nedavno smo imali primjetbu strane HDZ-a koji je spomenuo i kolega Hrengek to u prilogu.
23:44Vas spomenuo kao jednog od deset najvećih, mislim da ste na petom mjestu, deset najvećih grijeha SDP-ove vlasti.
23:50Zato sam me došao sa striljenom krevatom, ne vas?
23:53No, dobro. Svako ima svoju opciju.
23:55Ne, ne, ne, zafrkavam se da operari krevata.
23:58Ovaj, gledajte, to je isto proisteklo jednostavno kome je to trebalo, zašto je trebalo, mislim ja to ne znam.
24:03Kogo to vuče po novinama radi sam sebi štetu.
24:06Ovaj, ja sam kupio Bonaviju 1995. godine u vrijeme jake vlasti HDZ-a,
24:13unapred isplatio sve djeladnike koji su bili, od ratni veterana kupio 5% dionica,
24:19ovaj, i ostatak sam kupio države.
24:21Prema tome te priče da je Bonaviju, u tome su priče koje zaista su potpuno netočne,
24:28loše prezentirane i kogod je kog koga savjetovao da to kaže, je loše.
24:32Ili to nema nikakvu podlogu i to je nemoguće, mislim, dokazati.
24:36Moji su postavi transparentni i ja sam spreman svakom, kogod želi, kad želi i kako želi,
24:41može i otvoriti, pogledati da su onaki, kao što ću sad ja reći.
24:45U tom procesu, kao profesionalac koji nikad nisam bio u nijednoj partiji,
24:51niti prij 90., niti za vreme rata, niti posla, imam samo jednu partiju.
24:55Moja partija je Hrvatska i moja druga partija je moj posao.
25:00I to su moji glasači u mom postu.
25:04Ovog trenutka ih ima osamstoti na Hrvatskoj i svi dobivaju svoje plaće i to je ono što je najvažnije.
25:10Gospodin Linić, koji se pojavljuje nažalost po novinama stalno, je bio gradonačelnik grada Rijeke.
25:19Ja sam u svojim traženjima da nađem u Hrvatskoj, da stvorim tu vezu između svoje dvije domovine.
25:26I su to moje dvije domovine. Ja sam taj most stalno tražio. Tražio sam ga u Vrsaru, pa sam ga
25:31tražio u Dombrinoskom otoku, pa mi ga je prvi predsjednik obećao.
25:35Ja sam pomagao Hrvatskoj u Londonu i financiruo ambasadu i lobirao i sa svima njima hodao po engleskoj radio sa
25:43žužulom prvi dan državnosti.
25:46Znači sve što je meni bilo obećano nikad nije bilo.
25:49To je vam pomogao Linić?
25:51Ne.
25:53Linić nije znao, da vam gažem, Linić nije uopće znao da ja kupujem Bonaviju.
25:58Kad sam ja kupio Bonaviju, onda sam ja otišao kod Linića.
26:02I rekao, dobar dan, ja sam Goran Štrok, on je rekao, ja sam Slavko Linić, gradonačelnik.
26:07Ja sam rekao, slušajte, ja sam došao u vaš grad, meni će trebat vaša pomoć u ovom gradu.
26:12Ovo je grad u to vrijeme koji je bio jako mrtav i trebao mu hotel da oživi grad.
26:18Mnogi će reći da vaša priča ne pije vodu zato jer te 95. niko u Hrvatskoj ništa bez znanja HDZ
26:24-a nije mogo kupiti.
26:25Pa dakle, kako ste vi onda uspjeli kupiti hotel?
26:27Je, to je velika istina. Ja sam kupio 48% Linića od malih Linića, djelatnika.
26:34I to su kupili moji advokati. Ali zbilja, da kakvim, secret, tajno su to kupili. Da niko nije znao.
26:40Po koji cijeni? Ja sam možda radilo o torbaranju?
26:43Ne. Radilo se da smo platili totalnu, punu, a znateš znači punu cijenu, tri godine naprijed.
26:50To je u to vrijeme po 40 do 50 do 6 milijada maraka i svaki djelatni konobar Soborice su dobili.
26:56Evo živi ljudi dole, možete i pitati. I pokazati.
26:59Imamo slipove, to su advokati radili, gdje svakom tom čoveku slipom to je isplaćeno.
27:04Da bi ja dobio 51 posla da me ne bi zaustavila država, isto tako tajno se kupilo sa bonusom plaćeno
27:125% veteranima.
27:15A onda kad su ovi shvatili da sam ja 51 posla kupilo, bilo gotovo.
27:18A što je za Dubrovnikom? Evo, imali smo to u prilagu i bivšu ministricu koja je i tada, kad ste
27:25kupovali hotel u Dubrovniku, rekli da ste i dobili povlašteno, da je bilo i boljih ponuda.
27:29A danas tvrdi da to kako i na koji način vi ulažete u hotel, ja je parafraziram, nije u principu
27:37dovoljno za Dubrovnik. Da to ne radite sasvim primjereno.
27:42Gledajte, da prvo se otiđemo na Excelsior, što mislim da je bitno i strašno važno reći jer on se stalno
27:49provlači i zapravo čitava ta...
27:51Za ljude koji nisu bili u Dubrovniku, koji nisu nikad otišli u Excelsioru, to je hotel sa pogledom na grad.
27:58Gosti tog hotela imaju privilegiju da kad izađu ujutro popiti kavu na svoj balkon gledaju na grad, dakle na fenomenalnoj
28:04poziciji i u bivšoj Jugoslaviji to je bio vrlo cijenjen hotel.
28:07Apsolutno, ne samo taj nego i drugi među njima je bio cijenjeni Palas i Belvedere i svi koji rade i
28:12koji ne rade.
28:13Gledajte, Dubrovnik Palas je, pardon, Excelsior je bio tri pute na natječaju i nije prodan.
28:20Tri pute, o tome niko ne govori.
28:22Na zadnji natječaj sam se javio ja, jer eventualno kak se tad to radilo i ne radilo, ja to ne
28:27ulazim, za to nevam ozbiljne dokaze,
28:29ali bez ikakve sumnje nekom su te cijene koje su onda bile izvikivane, bile previsoke.
28:35Niko nije očekivo, ni sanio da ću se ja pojaviti na zadnjim natječaju i to svega 48 sati prije zatvaranja
28:42ponuda.
28:43Ta ponuda moja je bila bez ikakve konkurencije najbolja, transparentna, otvorena pred svjetskim medijima,
28:51otvorena pred pravnicima, otvorena pred javnošću, izrečena, pročitana i ocjenjena kao tako najbolja.
29:02Gospodina ministrica, a i ne samo ona, tvrdila da to nije bila najbolja ponuda jednostavno.
29:06Da sad ne spominjamo ovdje brojke, natjecao se još i Andronik Lukšić s jednom ponudom koja je bila drugčaj karaktera.
29:12Gledajte, gospođa ministrica, prvo treba zna da je prvo radila kod gospodina Lukšića, da sam se ja u zadnjem času
29:20pojavio i to s daleko boljom.
29:22Deset miliona maraka je moja ponuda bila bolja nego što je bila gospodina Lukšića.
29:40Biste morali dati 35 miliona keša da bi odkupili garanciju od hipo banke državi.
29:46I ja sam to dao preko Royal Bank of Scotland što je apsolutno povjerljivo, svaki taj papir postoji i dao
29:53sam čak i nešto više za kompaniju.
29:55Jer da čitava priča ide 1 200 000 eura je to sve koštalo. Ne, 1 200 000 eura je koštala
30:00samo tvrtka koja je bila vlastnik tog aseta.
30:04A taj aset je bio 35 miliona sam ja morao dat RBS u keša da bi tu garanciju vratio i
30:11preuzeti još 5 miliona duga.
30:14Gospodin Lukšić je ponudio 30 miliona keša što znači da bi porezni obveznici ostali bez 10 miliona.
30:22Da ne idemo ovdje sad sa previše miliona i previše podataka koje našim gledateljima jednostavno se mogu zbuniti kada ih
30:29čuju.
30:29Moje pitanje je bilo samo kako ste onda uspjeli HIPO banku koja je u svemu tome sudjelovala uvjeriti nakon što
30:35je ta cijela transakcija obavljanja
30:36da smanje kamate na kredite pa ste vi tako uštedjeli 7 miliona maraka.
30:39Neki kažu da ste to uz pomoć Barača uspjeli koji je imao dobre veze u HIPO.
30:45Gledajte ovdje opet jedna istra s kojoj treba reći. Hvala kje ste mi to pitali.
30:52Barač koji se provlači kroz novine kao partner koga ja znam koji to sve uspjeli praviti je Barača u životu
30:58nisam upoznao.
31:00Fizički upoznao neko dobrodan, ja sam govorim što je u životu. Počuvenju da fizički ga vidio nikad u životu se
31:07s njim upoznao.
31:12Nikad, nikad. Nikad se ja sa Baračem fizički, vidio ni upoznao nisam. Tu se već vidi te dubina tih špekulacija.
31:20Kompletni.
31:21Prema tome, 7% skin kamate gledajte. Ja kad sam kupio Excelsior, onda sam kupio i Belvi, ja sam jednostavno
31:28konsolidirao
31:30Metno Bonaville u taj paket i konsolidirao sam čitav taj paket i renegoti...
31:38Renegotiating, no. I pregovarao sam jednostavno novi refinancing za čitavu grupaciju.
31:45I tu sam naravno dobio niže kamate koji su u to vrijeme jednako išli i svima.
31:50Vi ste imali u paketu koji sam ja kupio kamate neke 17%. Imali se šest, pet, četiri, dubu, puno raznim
31:57organizacijama.
31:58Je Excelsior u to vrijeme bio dužan. I ono što molim da se mora zapamtiti, kad sam ga kupio pod
32:04pet zvijezdica,
32:04to je hotel bio ispod četiri zvijezdice. Da bi ja od onda do danas ulagao i da bi danas kogo
32:10doći mogo otići da pogleda,
32:12da Penny iz tog Excelsiora nije izvađevao.
32:15Kada spomenite pet zvijezdica, jedan od poznatijih svjetskih novinara, tako sam pročitao, ja ne znam,
32:20ove novinare koji se bave u svijetu turizmom po imenu i prezimenu, zove se Rick Stevens,
32:25stvrdi da su cijene u Dubrovačkim hotelima astronomske i kako se hoteli obnavljaju da bi dobili više zvijezdice,
32:30te da će cijene biti još više nego što su do sada i da to u stvari nije dobro za
32:34Dubrovnik.
32:35Kada ste vi u principu prednodnik svega toga elitizacije Dubrovačkih hotela?
32:39Pa, gledajte, Rick Stevens je samo jedna osoba. Onako kako se mi prilagođujemo tržištu, niko ne određuje cijene nego tržište.
32:49Niti Rick Stevens, niti bilo koji drugi. Dubrovnik je do sad, zahvaljujući nama,
32:54Dubrovnik je puno se radio zahvaljujući nama jer smo mi imali tu viziju i vjeru da te cijene se mogu
32:59plasirati na tržište
33:00koje je željno i gladno Dubrovnika kao proizvoda i naravno hotela kao sastrani dio tog proizvoda.
33:06I to se do sad pokazalo točno i mi ćemo i dalje decine disati.
33:11Ako vam ja jednu stvar objasnim, ja sam šest godina živio na sredini na Costa Smeraldi.
33:18I inače sam puno put obišao svijeti, puno sam dobrih hotela vidio,
33:22koji su bez ikakve sumnje ostavili na mene jedan jako ozbiljan jednu smjernicu
33:29kako ja vidim sebe u hodorskom poslu.
33:31Pa ste vi danas, mi imamo danas 120-130 eura prosjek što je senzacionalni prosjek u Hrvatskoj za Excelsior.
33:39U sezoni 180-200 eura.
33:42Kaladi Volpe ima 1000 eura.
33:44Kap Ferai ima 900.
33:46U Kanovi imate koji su 1200.
33:48Znači to je ta razlika koja postoji između nas i njih još uvijek.
33:52I na toj razlici ja radim.
33:54Međutim, ono što je jako loše, što gospodin Nik ima pravo,
33:58da hoteli koji su se ponukali ili bili isprovocirani da smo mi u tome uspili,
34:04prodaju proizvodu koji niti peni nije investiran dva puta više, only for sake,
34:10zato što je Dubrovnik postao jako fashionable, to je veliki problem.
34:13To će mnogi reći u Dubrovniku i za vaš Excelsior.
34:15To je veliki problem.
34:16Međutim, ne, ne.
34:17Ja vam moram reći da Excelsior uti zadnjih pet godina,
34:20svaku godinu doživio po milion maraka, da ne kažem skoro i eura,
34:25da bi održavao te standarde. I on to održava.
34:28A to nije velika investicija za hotel u takve kategorije i tog karaktera?
34:31Gledajte, svaku godinu mi smo do sada investirio, od kada sam ga ja kupio,
34:34pojedno blizu 10 miliona maraka.
34:37Ponirate li sa Excelsiorom neke veće zahode?
34:39Pa evo, ja ću vam sad reći kao ekskluzivnu novast, da ćemo mi ove godine otvoriti Belvi u sezoni,
34:45da ćemo u jesen ove godine ući u kompas, u kompletno uređenje kompasa u 140 soba 4 plus zvijezice,
34:54i da u jesen sljedeće godine uređujemo Excelsior da bude creme de la creme.
35:02Perjanica turizma čitava.
35:04Ne volite kritike na račun svojih hotela, to smo vidjeli u prilogu kada ste nam oprali kolegicu Sandru Lackoviću,
35:12odnosno kada ste otprilike rekli da je postavila glupo pitanje, každa se da u novinarstvu nema glupih pitanja,
35:17nego sam i glupih odgovora.
35:18Ona je bila na otvaranju palasa i vidjela je tamo baš sve nešto ima u tom trenutku i niste baš
35:24dobro reagirali.
35:24Gledajte, ja sam se bio spreman i njoj ili bilo kome iz medija ispričati, mislim iz razloga,
35:30jer mediji su sastrani dio našeg života, ali sam očekivo od jedne tako fine dame i talentirane novinarke
35:38da je u tom trenutku daleko važnije bilo za novinara
35:46shvati da su od tog dana 260 familije od Dubrovniku je počelo dobivati svoj posao,
35:55da je tog dana British Airways došlo da radi sa Dubrovnikom,
35:58da su ti ljudi koji su bili iscrpljeni, da sam ja fizički, i ja i moja žena Brenata,
36:04mi smo fizički dva mjeseca radili sa svim.
36:07Dobro, to je vaš biznis.
36:08Da, slažem se, ali doć, mislim, ja sam onda mislio da je to jedno tendencijalno pitanje,
36:14ne mislim puno drugčije ni danas, ali dozvoljavam novinarsku slobodu,
36:18ispričavam se, evo i ovim putem...
36:21Je li tendencijalno pitanje ako u tom trenutku niste imali uporabnu dozvola,
36:24ne znam, je li dan danas Palas ima?
36:27Palas ima danas apsolutno sve svoje dozvole koje je dobio.
36:31Jedan od velikih problema je uopće, mislim, dobivanje tih dozvola i dužina dobivanja tih dozvola,
36:35jer mi ako zemlja želimo imat više investitora u Hrvatskoj,
36:41onda je strašno važno da se taj proces čitav pojednostavi kao takav.
36:45Međutim, mi smo dobili dozvolu od Ministarstva za turizam da možemo otvoriti hotel,
36:52ali je strašno, mislim, pa ste, ako mi nismo svi zajedno ko zemlja,
36:55ako mi svi zajedno želimo boljitak svoje zemlje, jasna stvar da ste vi tu da bi postavljali oštra pitanja
37:00i da bi kroz njih neke stvari u sistemu popravljali.
37:03Ali onda je taj senzibilitet novinarski, osim ako on nije krivo, mislim, krivo poštelan sa dobrim razlogom,
37:10onda bi svi trebali zajedno reći, čujete, pa to su ljudi koji su došli napravili se u hotel,
37:1545 miliona su uločili, pa je zbilja trenutak, da, pitam sad je li pod zmazan ili nije zmazan.
37:20Po je, ako je zmazan, je. To vam je novinarski.
37:22Mislim, dobro, zmazan, ali mislim, teško je sad to, ovaj...
37:26Ako sobe naplaćujete po 200 eura, pođe, zmazan.
37:28Gledajte, ta Katarza koju smo mi prošli da bi došli do tog trenutka da se to opće otvori,
37:36jednostavno, dobronamirnost, ja sam duboko objeđen da ste vi bili vani našli i mnogo drugih pitanja
37:40nego da postavite jedno ovako pitanje.
37:42Da li u sličnim situacijama u inozemstvu ne možete očekivati tako pitanje ako nešto tako radite?
37:50Sad kad smo se već uhvatili novinarstvo, imate i u inozemstvu novinara koji još više deru,
37:56imaju tabloide i tako dalje, traže sitnicu.
37:58Gledajte, ja se apsolutno slažem s tim, ja sam rekao da se gospođi ispričavam,
38:03ali ja sam zbilja bio pod stresom mjesecima da bi se to opće dogodilo.
38:07Mi u 12 sati tog dana u podne nismo znali da će uopće moće otvoriti.
38:11Tu je bio predsednik, tu su bili pećest ministara.
38:15Bilo je puno ljudi koji su benevolentno htjeli, željeli i prepoznali
38:20evo konačno prvog velikog proizvoda nakon rata.
38:24Kada pričamo o turizmu, vi ste se orijentirani na elitni turizam.
38:29Je li elitni turizam budućnost hrvatskog turizma ili otprilike kako je vaša vizija?
38:33Vi se bavite elitnim turizmom, ali pretpostavljam da imate i nekakvu viziju
38:35da ne mogu svi platiti sobu u sezoni 200 eura ovaj po danu.
38:39Dakle, da se razumijemo, to nije ništa loše, vi dovodite takve goste i neka vam dolaze.
38:43Međutim, što je vizija hrvatskog turizma?
38:45Naime, mnogi će reći, a, ne želimo Palma de Mallorca, ne želimo pijane engleze,
38:49ne želimo, ne znam, noćenje za 20 euro, što želimo?
38:53Gledajte, ovaj, ja prvo imam jedan svoj ovako slogan koji vidim da su i političari i drugi počeli upotrebljavati.
38:59Ja sam ga davno rekao i nazvao, ovaj, i rekao sam to nedrugo i na NBC-u i na Discovery
39:05Channel-u,
39:06što je zbilja veliki promotion za ono što ja radim.
39:09A to je da je Hrvatska nasiljni park Europe.
39:12I u tom nasiljnom parku postoji puno fenomenalni dragulja.
39:16Jedan od najvećih bez ikakve sumnje Dubrovnih.
39:18To sam rekao i na NBC-u za puno milijona ljudi i za Discovery koji ide za 10 dana za
39:23čitav svijet.
39:23I na tome stojim.
39:25Ako ste u nasiljnom parku i ako imate toliko puno dragulja,
39:29onda morate elevirati svoj turizam i bar gro tog turizma morate napraviti da bude vrhonski elitni turizam.
39:36Naravno da će biti dvije, tri zvezice, ako nikog onda za naše ljude.
39:40Ali nikakvog razloga nema zašto bi mi uzimali lori vozače koje ja cijenim,
39:46ali koje ne mogu platiti više od 80 eura.
39:49Mi moramo stvoriti za mjesta koja se zovu Dubrovnik, Korčula, Hvar, Pula,
39:56dijelove tog jadrna pretvoriti u elitne oaze.
40:00Iz razloga prvo što je to daleko veća akumulacija,
40:04drugo to je mnogo veći promotion,
40:06treće to je hrvatski proizvod koji se tu mnogo više koristi,
40:09autohtoni, organski, koga jako malo ima,
40:11zbog raznih drugih vrsta uvoza.
40:14On stvara jednu novu kvalitetu.
40:16Jasno da se mnoge velike kuće bune koje su bazirane na dve i tri zvezice.
40:20Međutim, svi oni koji se bune bi trebali otići da pogledaju šta su to španjolci tako strašno pogrešili,
40:26italijani i mnogi drugi koji ima jedan takav maserni turizam
40:29koji zapravo pojoj autohtonost mjesta u kojim jesu.
40:32Jer ako vi otićete u Portugal koji je prekrasan,
40:35pa morate jest fish and chips i pit british,
40:39ali onda to više nije mjesto gdje vi hoćete biti.
40:41Vi hoćete uživati mislim u onome gdje ste došli.
40:44Znači taj Dubrovnik ima svoju povijest,
40:47ima renesansu, ima tu energiju u gradu,
40:49ima masu divnih stvari plus si i Bog napravio da sve oko tog Dubrovnika je senzacionalno.
40:54I to prodavati za 50 euro pa to je ludost.
40:59Dobro, ali moramo ostaviti mogućnost da će neko negdje dolaziti.
41:02Što to znači? Da ljudi neće moći dolaziti u Dubrovnik,
41:03ovi koji mogu uplatiti malo.
41:05Žalosno je da sam...
41:06Sad ja idem ovdje sa nekakvom socijalističkom demagogijom,
41:08ali moguće da bi penzioneri htjeli možda doći u Dubrovnik na tijan dan.
41:13Ja nisam rekao da dvije i tri zvijezice moraju se ukinuti.
41:18Ne, one mogu ostati, ali u velikoj manjini.
41:21Tužno i žalosno da sam ja danas 50%, da je 50% hrvatskih kapaciteta,
41:274 plus i 5 zvijezica su moje.
41:30Da.
41:31To je žalosno. Šta to znači?
41:33Da vi imate neadrano 6-7 hotela sa 5 zvijezica,
41:36umjesto da ih ima 50.
41:38Fajn, uvek mjesta ima, naći će se,
41:41ali ste vi zapravo čita svoj proizvod elevirali,
41:43imate gosta...
41:45Što ne vedelim kako to izgleda kod nas u pravi praksi?
41:47Istu sobu, ako ste prodali za 500 eura,
41:51imat ćete 70% okupanci, znači popunjenost,
41:56imat ćete gosta koji se mnogo manje bune,
41:59ili go za 400 eura, nikad neće pogledati ovu čaš,
42:01već, hmm, zmazano je, fala iz njene pijem.
42:04Ono je za 80, će se za sve buniti.
42:06Zašto je to tako? Mislim, ja vam ne vjerujem da je tako,
42:08ali zašto?
42:08Ja vam garantiram da je tako.
42:10Visoko platični gost se nikad ne bune.
42:12Pa vi?
42:12On ili nikad ne dođe.
42:13Vi ste taj, vi nećete u hotelu primjeriti da je čaša prljava?
42:16Hoćete?
42:17Da, ali sad nemojte me shvatiti, shvatite to na jedan drugi način.
42:20To morate shvatiti na način da jednostavno
42:22visoko platični gost, ako je prevaren, on se više nikad neće vratiti.
42:27Onaj koji je jedva to platio, taj će se buniti da skine tu cijenu.
42:30To je čitava priča.
42:31Ako je 100% hotel pun takvi gostiju, vaš staf je izrađen,
42:36on je pod 20.000 okretaj radi svaki dan.
42:38Hotel se uništava kad je stalno pun kad radi.
42:41Znači sa svih strana, sa svih strana vi ste u boljoj poziciji ako prodajete za više.
42:47A Dubrovnik, Hvar, Korčula, Pula, Kornati, tog na svijetu nema.
42:54U emisiji smo postavili pitanje za gledatelje, pa bi ja molio za sada i komentar.
43:00Je li Goran Štrok primjer sposobnog hradskog poduzetnika i 75% ljudi odgovorilo da jeste.
43:08Dakle, uspjeli ste ih uvjeriti, ja ne znam sad da li u ovoj emisiji ili ne.
43:12Meni je uvijek bolje kad je obratno, ali očigledno je u ovoj emisiji to uspjelo.
43:15Međutim, imamo još neke goste za kraj emisije, meni to nije običaj.
43:22Evo, ja ih pozivam da dođu.
43:25S nama su danas dva momka.
43:28Dečki bok, dajte dođite.
43:31Možete i vi sa tim foteljama.
43:33Ajmo za kraj da ih stavim.
43:35Ođite, dajte dođite.
43:36Tu, bok.
43:38Čao.
43:42Ja ne znam, jeste baš ikad sjedili u ovakvim foteljama, ali niste.
43:45Dajte izvolite, dečki.
43:47Imate li opće pretpostavku ko bi ova djeca mogla biti i zašto smo ih doveli?
43:53Ne.
43:56Momci, je li vrući u studiju?
43:57Nije.
43:58Ne.
43:58Nije.
43:59Jesu ošminkali prije nego što smo?
44:01Pa nisu.
44:01Nisu ošminkali?
44:02Brzo našminkanje.
44:06Uglavnom, Darko i Josip, dva skromna dečka.
44:11Po mom mišljenju puno važnije, ja ću opet sad biti demagoga,
44:14ali neka po mom mišljenju puno važnije za ovu državu nego Eurosong.
44:20Ili takve nekakve svađe saborskih zastupnika oko ovoga ili onoga.
44:24Pogledat ćemo prilog koji je u emisiji Život uživo napravio kolega Robert Zuber pa ćemo ga onda prokomentirati.
44:35Odlazak misije u Vinkovce potoknuo je telefonski poziv u našu redakciju 11-godišnjeg Darka.
44:41U njemu je kroz suze izgovorio riječi koje su nas sve skamenile.
44:45Teta, gladan sam.
44:46Došaoši u gradski stan Bumbarovih upoznali smo divne roditelje, 50-godišnju Evu i 70-godišnjeg Ljubu, te njihova dva sina
44:54Darka i 9-godišnjeg Josipa.
44:56Na početku našeg suseta Ljubo kao da nam se ispričava zbog poziva njegova sina.
45:01To je taj dan i bilo kad je on nazvao, nismo imali ni prethodni dan kruha, nego žena imala malo
45:09krompje, raskuvala, to je bilo sve.
45:11A taj dan kad je on zao, nismo imali ništa.
45:15Teško je, nismo imali ništa.
45:17I čak je on nazvao da Eva nije ni znala.
45:21Slušamo riječi u kojima nam ovi brižni roditelji govore kako su dobili djecu u poznim godinama i dretirali ih kao
45:27sreću, jer tada su bili zdravi i zaposleni.
45:30No, s vremenom oboje teško oboljevaju, postaju radno nesposobni, pa danas žive od 1660 kuna mjesečnih prihoda.
45:37Struju, vodu, režije, lijekove, dakle pokušavaju redovito plaćati,
45:42u sve čega oni i njihova djeca i po nekoliko dana žive doslovce na suhom kruhu i vodi.
45:47Kako roditelju može biti i kako i dvije dana i kada on plače, nema, a nema mu šta dati jest.
45:56Nemam.
45:57To kad opijem, ja ne znam sad pravo, jel da kupim ljekova ili da platim struju, nešta, nešta, nešta, nešta,
46:04nešta, nešta, nešta, nešta moram.
46:07Kao odrasli ljudi da razumiju kad nema, teško im je. Josip kažem, Josip počne plakat, Josip, ali ne uvijek.
46:14Nekad kaže, dobro, mama, nek ima suhog kruha, on će jest.
46:18Pa darba još danas, ja mislim, nije još. Ja ne znam da je on uopće danas još.
46:22On ko se digne, dajemo samo jednom uvitro i na on dobra kao ne.
46:26I kao da dovoljno nismo čuli o djeci i roditeljima koji gladuju, sustižu nas riječi Darka, pristojnog i skromnog dječaka,
46:34koji je čini se odavno morao zaboraviti djetinju radost i preuzeti brigu za stvari o kojima kao djete ne bi
46:40trebao ni razmišljati.
46:41Pa eto, bilo mi je teško, što moram pričati o problemima jer ja budem povučen uvijek.
46:55Onda tako razmišljam.
46:59Razmišljam onako šta je bilo bolje da nešto napravim, ali ja ništa ne mogu, ja ne mogu zaraditi nikako.
47:06Ja nemam još kak se godinu da radim negdje.
47:10Tate je trebalo za ljekove neke norma i to je već 18 kuna potrošilo se i onda sam samo molio
47:19za dva puta za krv.
47:20A kruh je sad poskupeo na pet kuna.
47:21Kad se znam, onda oni isto počne plakat, a ja ne želim.
47:26To už ne.
47:30Pa zašto?
47:31Pa eto, ne moriš da jesti.
47:36Onda izađemo van i onda se nekako malo zaigramo, onda nam to i zaboravimo na to.
47:42Ne znam.
47:44Ne znam čimo se nazva.
47:46To što je najžalostnije, ne znam.
47:47Jedino da mi je dočekat samo da oni malo trgnu da mogu sebi zaraditi.
47:53Ne želi umrati sutra.
47:55Jer ja se nikad nikad mogu nadati.
47:58Sve što smo čuli ispričali smo ljudima koji u Vinkovcima ovoj obitelji mogu pomoći.
48:03I na svu sreću, gradonačenik toga grada i poduzetnici sa tog područja ali i naši gledatelji odlučili su reagirati.
48:10No, sve to koliko god lijepa gesta i potrebna pomoć bila, privemena je.
48:15Jer prođu će mjeseci nakoliko smo uspjeli pomoć pribaviti.
48:19I kako onda ne postaviti pitanje što nose budući dani ovim dječacima.
48:24Dječacima koji bi trebali imati pravo ne misliti hoće li biti gladni, hoće li se moći školovati.
48:29Ili će u ovom društvu u svojoj nemoći ipak ostati sami ako jednog dana bolest pobjedi njihove roditelje.
48:36Meni je samo važno da ima šta za jest i da bi mogu mami i tati pomoći.
48:51Eto, rame štikla najvažnija.
48:54Darko, prvi put u Zagrebu.
48:57I kako se čini Zagrebu?
48:59Pa lijep grad.
49:00Jel?
49:01Daj mi reci, kako si se odlučio nazvat televiziju?
49:05Tako, jedan dan. To je bilo utorak.
49:09Ne, petak, petak ili ne.
49:12Vidio sam da...
49:14Bija sam gladan.
49:15I onda sam otišao do friždera, vidio sam da ne je ništa.
49:19I onda, onda sam otišao do telefona, vidio sam taj broj, to sam još dva dana, tri ranije gledao.
49:25Živo je tu živo.
49:27I onda sam nazvao, javila se neka žena i onda mi je rekla, kao se zove, da...
49:32To je prava televizija bila.
49:34I onda mi je rekla da nazovem opet da spojiti sa nekom ženicom.
49:37I onda sam na toj ženici rekao.
49:39I onda je ona rekla, onda sam najkasnije sreo mamu.
49:43I onda sam rekao da mama, onda je mama počela pričati.
49:45Ja ne da ne znam.
49:47A je li ti bilo teško da se odlučiš na...
49:49Pa je, bilo je dosta teško.
49:52Koliko se to često događa da ste vi, tako da kažeš, gladni u obitelji?
49:56Pa ne znam.
49:57Kodajte van, igrate se pa zaboravite na to.
50:02Da se razumiju, nije sramota što si nazvao televiziju.
50:05Nije sramota biti gladan, sramota je krasti, sramota je lagati.
50:09Gospodin Štrok, evo što želim pitati, možete li vi ovim momcima, Josipu i Darku, evo videli smo ovdje u prilogu,
50:19pomoći na način da financirate njihovo školovanje, do završetka njihovo školovanje?
50:24Da uplaćate svakome recimo po tisuću kuna mjesečno, jer koliko vidimo, odlične su obitelji, jednostavno njihovi otaci, majka, ne njihovom
50:35krivnjem, nemaju novaca za to.
50:38Dečke, imate i školu plaćenu i godišnji odmor ćete imat plaćen, ćete lijepo doći sa mamom i tatom od Dubrovnik
50:45i ja ću vas odškolovati do kraja vaše škole.
50:51Hvala.
50:52Hvala.
50:54Dobro, i za kraj, ovaj, da čujem ko je gazda.
50:57Ja sam gazda.
50:58Ti si gazda?
50:59Ali ja jačim.
51:00Čekaj, ko je jači?
51:01Ja sam nagu.
51:02A ja ga ne smijem tući zato što sam starija.
51:06Čekaj, ali čuva sam da Josip ima dvije cure, a ti nijednu?
51:09Da.
51:10Čekaj, to je istina, kako dvije?
51:11Pa ne znam, to je ovdje meni rekao.
51:14Imaš dvije cure?
51:14Evo više nemam.
51:15Zašto?
51:16Eto.
51:17Zašto nemaš mišću?
51:18Nije.
51:19Nije, nego mama mi je rekla prije emisije da si varo jednu s drugom.
51:22Da.
51:22Svarno?
51:23Da.
51:24Svaka ti česta.
51:26Poštovni gledatelji, evo ovako, ovo za kraj može izgledati, da tako kažem, kao nekakva bljutava reklama ili PR za mog
51:35današnjeg gosta.
51:36Međutim, stvar uopće nije dogovorena, niti se ikakvim milosrđem bavim u ovoj emisiji, ali mislim da Darko ako ništa drugo
51:45zbog svoje hrabrosti da nazove televiziju i iznese svoj problem.
51:49I Josip su u svakom slučaju zaslužili da kada već roditelji ne svojom krivnjom ne mogu brinuti o njihovom školovanju,
51:55barem se neko pobrine.
51:58Ja vam se mogu samo zahvaliti na to.
52:00Mislim, mi smo to radili, ja i moja familija smo puno ljudi oškolovali i radimo i dan danas to i
52:06bit će mi strašno drago da ove dečke oškolajmo i da vas dovedemo u Dubrovnik i mamu i tatu i
52:12vas dvojicu.
52:12Dobro, nisu ni u Londonu bili.
52:14Pa mogu i doći u Londonu, eto.
52:16Poštovni gledatelji, hvala još jednom na vašoj pozornosti, vidimo se za tijen dana do tada, doviđenja.
52:31Hvala još jednom na vašoj pozornosti, vidimo se za tijen dana do tada, doviđenja.
52:54Hvala još jednom na vašoj pozornosti.
Comments