Skip to playerSkip to main content
Tomislav Mix
  • 6 hours ago
Transcript
00:15Osičko-baranske županije
00:51Osičko-baranske županije
01:23Osičko-baranske županije
01:41Osičko-baranske županije
01:56Osičko-baranske županije
02:27Osičko-baranske županije
02:29Osičko-baranske županije
03:26Osičko-baranske županije
03:29Osičko-baranske županije
03:52Osičko-baranske županije
04:17Osičko-baranske županije
04:30Osičko-baranske županije
04:41Osičko-baranske županije
04:57Osičko-baranske županije
04:58Osičko-baranske županije
05:10Osičko-baranske županije
05:17Osičko-baranske županije
05:45Osičko-baranske županije
05:54Osičko-baranske županije
06:00Osačko-baranske županije
06:06Osičko-baranske županije
06:07O adulthood
06:11dog brageli
06:12tih silnih tenkova, jer su vidjeli da u tom trenutku su vidjeli da se imamo Ŕtim braniti.
06:19Do tog trenutka oni su bez ikakvih većih problema napredovali i tako su blizu i stigli.
06:26Ja sam s drugom posadom iŔao na SarvaŔku cestu, taj dio Nemetim SarvaŔ.
06:30Saj istim vrstom?
06:31Saj istom vrstom naoružanja, da sa svojom posadom koje je bio Antelijović, Njajić, Nenad Perković, Nenad i Pavo Majsterić.
06:39Saj isti to, doÅ”li na liniju i punili i pucali, tri projektila imali, morali ići po joÅ”.
06:46Gađali smo manje viÅ”e, ispred nas je stojala recimo jedna 600-700 metara 84-ka koja nije vidjela nas, nimi
06:54nju,
06:54ali mi smo čekali do piramida da dođe, gdje su bili ježevi.
06:58I uglavnom ona se nije kretala, ona je stala i udarala i onda je Antelijović izaÅ”ao,
07:02vićo kaže imaÅ” desno na pruzi.
07:04E onda smo krenuli isto po tom dijelu polja, pucati po tenkovi.
07:08Mi smo dijelovali su ukladno u koordinaciji sa zapojednikom Satnije Jularićem,
07:15tako da je to bilo dosta djelotvorno i mogu samo reći jednu stvar,
07:21mi nigdje gdje smo god se nalazili na svim dijelovima u Slavoni gdje smo god morali ići nikada,
07:27nismo baÅ” iz tih razloga Å”to je ta koordinacija između ljudi i volja,
07:34volja za obranom i želja da se sačuvaju ovi naŔi prostori.
07:42UspjeŔno smo odiljevali svim tim napadima i svim tim njihovim nasvtajima.
07:50Kad je Vukovar pao, onda su sa svim snagama koje su imali tenkovima, pjeŔaŔtvom, topniŔtvom,
08:00to je čudo jedno koliko je toga bilo tu na tim naŔim područjima
08:05i to su uglavnom dijelovali po osjeku, ali Ŕto je najinteresantnije, žalosno je bilo gledat to sve skupa,
08:15jer preko naŔe glava su mine, odnosno granate, tenkovske, ovake, onake, svakakve vrste,
08:23padale po gradu, ubijele civile, ubijeli ljude, žene, djecu po gradu.
08:27Poslije pada Vukovara sav akcenat se je bacio na faktički odsudnu obranu.
08:36Što to znači? To ne znači samo ukupavanje pjeŔaka na prvoj crti,
08:40to znači sve one druge poslove, znači uvezivanje vezom obuka ljudi da mogu koordinirano djelovati.
08:47Tako da smo mi već u kraju 11. mjeseca uÅ”li kao jedna maksimalno organizirana postreba.
08:52Bili smo uvezani i ručnim radiuređajima, znači tipa Motorole,
08:57a i bili smo uvezani i radiuređajima vojnog tipa, znači RUP-12.
09:03Imali smo svoje kodno nazve. Sve u suhlasju sa naŔim centrom veze
09:09i direktno sa zapojednikom pjeÅ”ačke vojne, gospodin Å oltićem i njegovim zanimljivom Andrijom Hranićem.
09:16Tako da je u svakom trenutku crta bojiŔnice bila pod kontrolom.
09:21Uz tu vezu imali smo provučenu telefonsku liniju na svakom rogu, svakom bunkeru.
09:29To su bili kilometri provučenih telefonskih žica.
09:34To su radili eto ti dečki zveze.
09:37Uz naÅ”e domoljublje, Å”to nas je i održalo kroz, reći ćemo kroz povijest,
09:43pa pogotovo u ovom domoljinskom ratu,
09:44ti duboko izmjeŔani rodbinsko-prijateljski odnosi su doprinili tome da postreba,
09:55da ljudi na prvoj crti ostanu tamo i u najtežim trenutcima.
09:59I to nas je spajalo i to nas je sve to vrijeme držalo na okupu.
10:1430 kilometara od Osijeka u pravcu NaŔica
10:17nalazi se prekrasno, bogato i napredno slavonsko selo KoŔka.
10:21Ono samo po sebi ne bi niŔta značilo za ekipu hrvatske televizije,
10:25da u njimu ne živi mladi čovjek Daniel Kovačević,
10:28koji je kao 18-godiŔni Hrvat bio pred sam rad pozvan u JNA,
10:31gdje je vojni rok služio u jedinici oklopnjaka bivŔe vojske.
10:35U to vrijeme mladi Daniel nije imao mogućnosti bijega,
10:38jer su okolnosti bile takve, pa se je noŔen sutlinom naŔao u oklopnjaku u koloni
10:42koja je krenula na njegov hrvatski grad Osijek.
10:46Oklopnjena samohodka pred njegovim vozilom bila je pogođena,
10:49malo zatim i njegov oklopnjak koji se zapalio.
10:52Iz njega je ispao Daniel i srećom bio lakÅ”e ranjen,
10:55tako da je zavrŔio u Novosadskoj bolnici u Petrovaradinu,
10:58otkuda se na gotavo pustolavan način spasio.
11:01Danielov oklopnjak pogodio je jedan od dva bestraza na topa 82,
11:05jedina koja su posidovali hrvatske obramene snage.
11:10Kad smo krenili taj napad, viŔli smo dosta dugo,
11:13možda kilometar i pol i dva, čak na sprugu,
11:17i stali smo u jednom trenutku kad smo doŔli do bunkera.
11:22prvo vozilo je bilo pogođeno,
11:25svi su pobjegli van iz njega,
11:28Ŕta ja znam, možda je neko i ostao tamo,
11:30ili nije, mi dalje nismo mogli nikuda ići,
11:33jer nismo znali kud Ŕta da radimo.
11:36Sad vezu smo izgubili sa komandom tamo,
11:39tako da smo ostali stajati tamo i čekali smo.
11:43Onda su nas pogodili,
11:45nisnam Ŕtime, nikako.
11:47uglavnom znam samo da sam u jednom trenutku ispao van,
11:51iz kupole i bio na zemlji dole.
11:54Isto tako je ovaj koji je bio sa mnom čovjek,
11:57to je bio neki dobrovoljaci, Ŕta ja znam njihov tamo,
12:01koji su bili s nama zajedno.
12:04Pali smo dole, polako, puži nazad,
12:08jednostavno smo bježali dalje, Ŕto dalje odanole.
12:12Onda smo doŔli do nadvožnjaka,
12:14gdje ide pruga iznad ceste,
12:16tamo je doŔao po nas Pins Gaujer,
12:20sve nas natovario,
12:21viŔao je dva, tri puta
12:22i odvesao nas je u SarvaÅ”.
12:25Tamo je bila ta kao mini bolnica neka,
12:28gdje smo se svi skupljali,
12:30koji su bili, kojima je neŔta bilo.
12:33I nedugo nakon toga nismo dugo tamo ni čekali,
12:36koji su bili, ti su se vozili dalje u Novi Sad
12:40ili put, jako već trebao ići zavis.
12:42Ja sam otiŔao u Novi Sad,
12:44sad su me poslali tamo u bolnicu na Petro Aradinu.
12:48Kad smo čuli da je Daniel ranjen preko prijatelja,
12:53onda smo poduzeli mjere Ŕto smo god mogli bolje.
12:57Tog prijatelja u PrÅ”iću Å”to smo imali,
13:00i on je odande vozio braŔno za svoju pekaru iz Subotice
13:05i on se je naŔao sa dva dobra prijatelja.
13:08Iako smo mi to pokuŔavali preko naŔi tu mjeŔtana,
13:11imaju u Novom Sadu,
13:13ali se nisu usudili.
13:16I onda smo preko njega,
13:18tako da je on to uspio tamo sa dva čovjeka,
13:20Srbina, vjerovatno su Srbini,
13:22ja ne znam da ga nađu i da ga izbave iz bolnice.
13:29Tu se uspostavio taj kontakt sa ovdje,
13:33Ŕto je moj otac i Stritus postavili vezu,
13:35s nekim ljudima tamo da me izvukuju iz vojske.
13:39I tako da sam ja otiŔao normalno iz bolnice,
13:44iziŔao van u vojničkom odijelu,
13:46i trebao sam ič u Bačkotopolu,
13:48u kasarnu nazad.
13:50I oni su me onda čekali tamo,
13:52i jednostavno oni su prvi iŔli,
13:54ja sam iŔao za njima,
13:55rekli su da i pratim samo,
13:58i iziŔli smo iz kruga bolnice.
14:00To je bio osjećaj,
14:02ne znam kako da se to opiŔe.
14:06Ja u životu ljude nisam nikad ižio,
14:08sad kad vam dođe i kažeÅ”te da idete za njima samo,
14:11svaŔta sam mislio.
14:13Ali onda kad smo malo odmakli dalje,
14:15i onda su mi rekli da su oni uspostavili vezu sa mojima kod kuće,
14:19i da to sve treba tako ići.
14:21NiŔta, ja sam samo sluŔao njih,
14:23i normalno iŔao za njima.
14:26Tako da su me oni i odvezli odale,
14:29donijeli su mi robu tamo,
14:31civilnu odjeću,
14:32onda smo otiŔli tamo na onu pjeŔčaru neku,
14:34tamo sam se preobukao,
14:37obacili tamo i sjeli u fiću,
14:39dovezli me na stanicu,
14:41u autobusni kolodvor,
14:43stavili smo je u autobus,
14:44kupili kartu i sve,
14:46stavljaju u autobus,
14:47i onda su mi rekli da će me joÅ” opet dvojica čekati u Olovu.
14:52U Olovu je bilo dogovoreno da će ugoć čovjek u autobus,
14:56jer nije vidio nikad Anjela,
14:57kod nije od njega,
14:59i da će reći ko je Kovačević,
15:01neki izaće van.
15:02Dosta je dugo vožnja trajala,
15:03već je to bio i mrak,
15:05kad smo mi doŔli tamo u Olovo,
15:08i onda su uŔla ta dva čovjeka tamo,
15:10u autobus stao,
15:11to nije veliko mjesto,
15:13u autobus stao i dva čovjeka ulaze i pita,
15:17da li ima Danijel Kovačević.
15:20Prvom trenutku nisam znao,
15:22ili da se uopće javljam,
15:23ili da se ne javljam,
15:24nisam znao Ŕta da radim.
15:27A i onda sam nekako pogledo prvo koje Ŕta je,
15:31bili su onako malo dva ozbiljnija čovjeka starija,
15:34nisam mi baÅ” licili na neke,
15:37da su neŔta od vojske ili neŔta,
15:39tako da smo onda javio sam se,
15:41oni smo izveli van.
15:44Kad je u autobusu oŔo upoznali smo se,
15:46stavili me u auto isto
15:48i odvezli me gore u VareÅ”.
15:50Onda sam bio u VareŔu tamo,
15:53to veće kad smo doÅ”li,
15:54onda sam se istek priputačio sa svojim,
15:56je lo Danle se mogla telefonski razgovarati.
15:59Ja sam tu noć radio
16:02na željezničko stanci u KoŔki,
16:04izvonio je telefon i on zove,
16:06jer smo se mi poznavali sa tim čovjekom.
16:09I kaže, jel bi volili da čujete,
16:11kaže Danijeva.
16:12Pa reko, kako ne bi volio da čujem,
16:15ali nisam znao da je to,
16:16i da je izbavljen i da je doŔao.
16:19I onda je on zvalo i kaže,
16:21evo vam, kaže Danijela,
16:22pa se čujete, kaže,
16:24ali dva, tri dana,
16:25niÅ”ta nećemo dalje poduzimati ovamo.
16:29Onda brat, Đuro,
16:30i jedan prijatelj iz NaŔica,
16:32koji je bio onda
16:34na čelu policijske stanice u NaŔicama,
16:38Varić,
16:39oni su dva to sredili,
16:42i osobnu iskaznicu,
16:43i to sve Ŕta je trebalo,
16:45i bilo je dogovoreno,
16:47on će ići sa Tamićem,
16:50doves njega,
16:51ili manja mogućnost,
16:52nego kao da ide ovamo u Hrvatsku
16:55po neku robu,
16:56i oni su čekali na granicu u Šamcu.
17:00U jednom trenutku sam ja ugledao
17:02da je jedno deseta vozilo je Tamić zeleni,
17:06prepoznan sam toga Željka
17:07i normalno bratovog sina.
17:11Onda,
17:12ne znam viŔe kako bi vam
17:14dalje opisao te trenutke.
17:17Kada su ostala vozila,
17:19sjećam se da je bilo
17:20jedan stojadinje,
17:21iŔao prije,
17:22pa je iŔao jedan golf,
17:23žute boje,
17:24i onda je najeÅ”ao taj zeleni Tamić.
17:26U isti tren je i policija i vojska
17:29stala kao rampa
17:30ispred njega
17:31i njega u stranu.
17:34Međutim, dok je on skretao
17:36u stranu taj Željko,
17:37Daniel je već iskočio
17:38iz kabine tog Tamića
17:40i k meni u zagrljaju
17:45uhvatio i ne puŔta me,
17:47nije me pustio val na deset minuta.
17:49Ja kažem, Daniel,
17:50ne boj se sad viŔe,
17:52ti si kod kuće,
17:52no nije ga se moglo
17:54razujeriti nikako.
17:56I ovaj kum,
17:58znao je i kuma,
17:59toga Ŕto je zamenik
18:00za povednika u policiji
18:02i vidio je da je to
18:03hrvatska vojska,
18:04no njemu je to sve
18:05bio jedan novi svijet,
18:07neŔto Ŕto on sebi
18:08nije mogao ni zamisliti
18:10da je kod nas u Hrvatskoj
18:11to tako je.
18:12Bilo oko četiri mjesta
18:13sam bio pod kuće,
18:14nije me je zvala
18:15ni hrvatska vojska,
18:16ni niŔta.
18:17oni su znali svijet
18:18da sam ja bio u Ovesi.
18:20Ja čim sam doŔao drugi,
18:21treći dan sam odmah
18:22iŔao u Osijek
18:23na prvu liniju
18:24i onda sam ja njima
18:25objaŔnjavao
18:26gdje Ŕta,
18:27u Bjelom Brdu
18:28i SarvaŔu.
18:29Tako da su oni
18:30isto to znali,
18:31pokazivoo sam im
18:32na kartama,
18:33ali imali su sve karte
18:34i sve su znali.
18:36i onda sam isteku
18:37otiŔao u Gardu,
18:39sam onda otiŔao isto,
18:40ali sam bio samo,
18:41čuvao sam skladiŔta
18:42i nisam nikud onda dalje
18:45viŔe iŔao u vojsku.
18:47ViÅ”e nisam morao iŔći,
18:48jer odslužio sam
18:48devet mjeseci
18:49kao i unora
18:51i onda su to priznali
18:52kao da se viŔe
18:53ne mora ići u vojsku.
18:55Vi ste rekli
18:56da su dva čovjeka
18:58tamo iz Novog Sada
18:59pomogla
19:00onim teŔkim vrebenima
19:02vaŔem sinom.
19:03Pa mislim,
19:04ako bi ikad se moglo
19:07preći
19:07ili da se može
19:08ili sa putovnicom
19:09ili bilo kako
19:10preko da bi ja htio
19:12potražiti te ljude.
19:13Da njim se na neki način
19:14zakvalim.
19:15Iako se to već odužilo
19:18i na mirlo
19:19koliko je to bilo rečeno
19:21onda,
19:21ali bi ipak joÅ”
19:22u znak zahvalnosti
19:23mi se obratio
19:24i potražio
19:25i sigurno
19:26ako budemo živi
19:27i zdravi,
19:28Ŕto rekli oni
19:29snaćemo se mi.
19:31Jer poznam ja tam mjesta,
19:32ja sam iŔao prije puno
19:33ovdje svuda.
19:34ja ću njih naći
19:35da njim se na neki način
19:37zahvalim za sve skupa
19:38Ŕto su napravili.
19:46Do danas
19:47Daniel Kovačević
19:48nije imao prilike
19:49doći na terenje
19:50na kojem se zbio
19:50taj za njega
19:51fatalni susret
19:52s Hrvatskog vojskom.
19:53Predložili smo
19:54Danielu da zajedno
19:55s njim
19:55odemo u Osijek
19:56na položaj tenje
19:57ti je njegov oklopnjak
19:58bio pogođen,
19:59a on ranjen
20:00i da se susretna
20:01i upozna
20:02s dijelom ondaŔnjih
20:03hrvatskih posada
20:04dvaju bestrzenih topova 82
20:06koja su pucala po njemu
20:08i pogodila ga.
20:09Daniel je valo
20:10radu to prihvatio.
20:11Isto tako je
20:12i posada topova.
20:13A i nas televizijsku ekipu
20:15zanimao je taj susret.
20:16Susret nekadaŔnjih
20:17protivnika,
20:18a praktički
20:19sugrađana.
20:26ProŔla je 9 godina
20:28od kako sam sad
20:28ovdje prvi puta
20:29nisam bio do sad nikada
20:31lijepo ovako vidjeti
20:34u ovim uvjetima
20:35ne onako kako sam bio
20:37prije 9 godina.
20:38Bili smo rasporedjeni
20:39po fronti od pruge
20:41u razmaku jedno
20:44dva kilometara.
20:45Bilo je negdje,
20:46bilo je naŔ Ŕest
20:47borbeni oklopni vozila
20:49i Ŕest samohodki.
20:50IŔli smo jedni
20:51iza drugi.
20:52Na hrvatski položaj
20:54su bili opet
20:55s druge strane
20:56pruge ovdje
20:57kod
20:58ovo je
20:59Saponija
20:59ovdje
21:00ili Niveta
21:01prije kako se zvala.
21:02Uglavnom oni su
21:03odavdje
21:04pucali na nas
21:05i joÅ” je tu bilo
21:07položaja njihovih
21:08rasporediti
21:08gdje su oni bili
21:09i pucali.
21:11U prvom trenutku
21:12je pogođena samohodka
21:14ona je stala
21:15mi smo iŔli
21:15iza nje.
21:16tako da nismo viŔe
21:18mogli niku dalje od nje
21:19stali smo i mi
21:20municije viŔe
21:21nismo imali
21:21nisu nam ovi
21:22tijeli dodati
21:23nije niko izlazio van
21:24bojali su se svi
21:25normalno
21:26pucalo se
21:27među su Å”iÅ”tali
21:28samo oko nas
21:29tako da smo i mi
21:31stali i čekali
21:32samo ec
21:33da nas pogode
21:40stigli su
21:41i hrvatski topljici.
21:57o moče
21:58sto ti taj
21:59nesretni
21:59nesretni
22:00viŔe sam sretnik
22:02nego nesretni
22:03da se to nije vesilo
22:04možda ne bi nikad
22:04ni doŔao nazad
22:06kako to da baÅ” ti
22:08mora biti
22:09nekako
22:10tako je bilo odredeno
22:11da se ide onda
22:12morali smo ići
22:14tako
22:14a čujem da je to
22:15bilo uglavnom
22:16hrvatsko-mađarska
22:18posada
22:18najverovate
22:19tako je bilo
22:20mađari su bili
22:20dole
22:21ja sam bio u gore
22:22sad
22:22koliko je to bilo
22:24isplanirano
22:25ali mislim da je
22:26dosta od toga
22:27bilo istine
22:28Ŕto je
22:29Ŕto kažete
22:30da su bili
22:31hrvati i mađari
22:32jer su za mnom
22:33bio samo jedan
22:33srbin
22:34ovo drugo
22:35ja sam bio
22:36hrvato-mađari
22:37i uspilo
22:39Ŕto onda
22:39izvući tamo
22:40iz isto
22:40to je bila
22:41karjena sreća
22:42Ŕto nisam bio
22:43jako
22:43ja sam izgorio
22:44mi je lice
22:45i ruke su mi je izgorio
22:46ali imao sam
22:46onaj Ŕljimafo
22:47na glavi
22:47jer u Ankel motoru
22:50rezervar je pogodjeno
22:51i se nas gorivo
22:52poprskalo
22:53benzin
22:54tako da smo
22:55ispali van
22:56i koram
22:57ja sam sjećam
22:58kad sam ispao van
22:58dole bio na zemlji
23:00batio kap
23:01počela kapa
23:02goriti
23:02sreća
23:03nosio sam na oč
23:04ali pa mi ni svo oči
23:05niŔta
23:06izgorile
23:07i onda polako
23:08puži nazad
23:09sam je bio problem
23:10kad smo ispali
23:11onda je bilo mi
23:12na bacaća
23:42bogani
23:43kut sam mogao pobjeći
23:44nikom nisam mogao otići
23:46nisam imao nikoga tamo
23:48bio sam tu
23:48kažem blizu kuće
23:49a ne moz
23:50kako
23:50nisam opće mogo smisliti
23:52na neki način
23:52da
23:53značimo si dojam
23:54da si bježao
23:54da bi ti oni čak i pomogli
23:57najverovatnije bi ovi dečki
23:58Ŕto su sa mnom bili
23:59kao redovna vojska
24:00da to je na njih i mislim
24:02ne mislim na one para vojne
24:03oni su
24:03najverovatnije i mi
24:05ali to su mladi dečki
24:06koji su unovačeni
24:07isto kao i ti
24:08to su dečki od 18 godina
24:10koji nisu stvarno
24:11ni svačali o čem se radi
24:13samo su bačeni
24:14uvijek Ŕto i
24:15to je tako vrijeme tamo bilo
24:18kažem odŔli smo u vojsku
24:19u trećem mjesecu
24:20u 1991.
24:21već se to kuvalo pomalo
24:22ali nije dolazilo do izraža
24:24onda već kasnije tamo
24:25u četutom petom mjesecu
24:26to poraslo
24:29i tako da je gotovo onda bilo
24:31nikako informaciju
24:33sa hrvatskog radija
24:35niŔta nismo mogli dobivati
24:36uvijek su nam oni
24:37svoje ono pričali
24:39kako se priča u vojsti
24:40morati ono
24:41ovo su usta se
24:43oni ubijaju ovo, ono, koljo i tako, a, kažem, nikakvih Hrvatskih nismo mogli dobiti Ŕto se tiče.
24:50TV? Jeste imali?
24:51Zdobno, nema televizija, nemoÅ” vatat, Hrvatski program.
24:55Samo Beograd.
24:56A odande, tamo, ispred, kod Ciglane, odande je i VBR tu kao, i minobacači, sve su to imali tu naprijed,
25:06jel?
25:06Mislim da je bio samo Jan VBR tamo na Ciglani, njihov, a minobacače nismo vidio.
25:12Samo kajem za ove haubice, znam Ŕto smo mi vidio, oni su, oni su udarali skroz.
25:18Ti si vidio Ŕto si morao vidjeti, recimo, da.
25:21Nismo nikogu, kajem, imali smo određeno zi da budemo, dalje nemamo kuÅ”tajić, nismo u selo mogli ići, nikogu, da samo
25:26to smo držali, tu smo bili jednostopi, dobivali smo i jest i...
25:31Å etnje nema?
25:32Nikuda, nikud ni u selo, mada su ljudi tamo, ovi koji su ostali, Ŕta znam, možda je bilo i Hrvata
25:38i Srbi, ono, bili su u selu i bilo je i trgova.
25:41Tamo nekao, mada nije bilo, bog zna Å”ta, ali je to, hodali su ljudi, ono, kažem, nismo se opuće susretali.
25:48Ja znam, baÅ” nam reci, zanima nas, kako si se osjećao, kud je udarilo, kako je pogodilo, jeste bili ranjeni...
25:59Pa najjerovatnije, kažem, kad je samohodka pogođena, mi smo bili u tom drugom, mi smo stajali i gledali, nismo nikud
26:04mogli dalje ići, ona je ispred nas bila, pova iza, unutri nije ti otvarat niÅ”ta, niti je ku diÅ”ao i
26:12čekali smo i dok nije nas pogođeno.
26:14Znači imao svi sreće.
26:16Ima sam si, lijepo si iskočio, da.
26:19ProÅ”ao si jednu odiseju, ali zanima me onaj osjećaj kad si konačno stupio na hrvatski teritorij, kad si iz Bosne
26:28preÅ”ao preko. Å ta si prvo pomislio? Kako si se osjećao?
26:32Nema to osjećaj, to je plać kad sam vidio strica i zapovednika policijske postaje v naÅ”icama, nisam mogu uopÅ”e ni
26:41pričat ni niÅ”ta, kažem, to je javn osjećaj, to se ne može opisat.
26:46Kad se vidi Hrvatska zastava, kad sam dosao na ovu stranu, onda je to sasvim, kažem, ne mogu to opisat
26:54kako je bilo.
26:56Eto i mi smo stavno mislili da smo povoljili samo jedan, to je da su njih dvojica koje su dijelovali,
27:02da su povoljili jedan, sad znamo da su ipak pogođena dva.
27:06Oba su pala.
27:07Oba su pala.
27:08A o živoj...
27:10I mislim da bi se to moglo sada ovaj zavrŔiti sa jednom zdravicom, svi sretni i imamo slobodnu Hrvatska.
27:19Ajde, da ću živio. Ajde, da se kucnemo su.
27:28Znate, sad kada čovjek ovog gleda sa odna distance od deset godina, koja već je jedna sasvim pristojna povijesna distanca,
27:35onda zapravo vidi da je to bilo jedno veličajno vrijeme i vrijeme koje bi ima krelo sačuvati kao jednu, ne
27:42uspomenu koju bi se morali klanjati, ali koja zaslužuje upravo tu pozornost.
27:47Kako je na spontani način, upravo sa puno tih malih sudbina, tih ljudskih priča koje su zapravo utkale se i
27:58prihvatile, ja mislim, jedno neŔto najljepŔe Ŕto se moglo dogoditi je to da se na ovim prostorima istočne Hrvatske usijeka
28:04pokuŔa ispričati najljepŔa Hrvatska priča.
28:08A to je da je jedan građanski princip, da je jedan govor ljubavi, tolerancije, dialoga, upravo stvarenje demokracije u najgorim
28:16uvjetima da ta priča može proći.
28:19I ono Ŕto mi uvijek samo obložao, Ŕto to poslije nije bilo na pravi način honorirano, je opet mora, uvijek
28:24se mora govoriti, ali opet ne na ovaj najdamatrjan, nego na jedan simboličan način.
28:29I Ŕto je zapravo su i ovi prostori i ovi ljudi zapravo, da budemo i oni, ovi prostori bez ljudi
28:35nisu niŔta, nisu na adekvatan način valorizirani.
28:39I mislim da zapravo ovakve priče će pomoći da ljudi joÅ” znamo da spoznaju, da viÅ”e ne moramo zapravo stiditi
28:46tih te 1991. godine, da je tu u ratnim uvjetima su se stvarale te tople ljudske priče.
29:13Hvala Ŕto pratite kanal.
29:36Hvala Ŕto pratite kanal.
Comments