Vitomir Martić - Sarajevska priča o jugomafiji - Reč više
- 8 years ago
Martić Vitomir rođen 21. marta 1964. u Sarajevu, završio Drugu sarajevsku gimnaziju, studirao DIF, aktivno se bavio boksom 9 godina, rano završio karijeru zbog svoje pobunjeničke prirode i iskorištavanja boksera. Živi u Švedskoj u Geteborgu od 1994. godine i tamo je objavio 2 romana Lutke i sjene i Rekvijem za gubitnika. Za roman Put za Santa Klaru 2002. godine ušao u izbor za Ninovu nagradu za roman godine.
Vitomir Martic: Siromasnom coveku mozes pricati bajke o sitnicama koje istinski cine zivot, ali dzabe. Potrebne su mu pare pa da onda otkriva radost malih stvari. Kad se stvari promene, pisci iz opozicije debelo naplate svoj staz.
Ljubavi, one prave kao i da nema vise. Svi se samo vjesto pretvaraju, al' ne mogu prevariti! Nazalost, dali smo im povod da nam uvjek mogu zacepiti usta jednim strasnim ratom koji necu moci da zaboravim dok sam ziv. Ali od mene ne trazite da vam pricam o tome. Ne, od mene necete to cuti. Ja sam svoje ratove poceo odavno, mnogo, mnogo prije ovog vaseg, napisao je Vitomir Martic u svom romanu "Put za Santaklaru", koji je objavila "Narodna knjiga" iz Beograda. Sam pisac je covek uzbudljive i neobicne biografije koji je, izmedju ostalog, zavrsio Fakultet za fizicku kulturu u Sarajevu a potom se bavio svim i svacim, od boksa pa do kocke, od koje je cak i ziveo jedno vreme. Danas zivi u Svedskoj gde je objavio romane "Rekvijem za gubitnika" i "Lutke i sjene" na svedskom jeziku. "Put za Santaklaru" je vrlo zanimljiva knjiga u kojoj je prilicno duhovito opisan zivot sarajevske raje pre raspada Jugoslavije, ali i za vreme ovog poslednjeg rata kao i trenuci kada su se junaci rasuli po svetu. Po kuloarima se cak suska da ce ovaj roman biti filmovan pre svega zbog svoje pobunjenicke strukture.
Martic kaze da je Sarajevo poslednje decenije pred rat bilo kulturna prestonica bivse Jugoslavije a da je izraz "sarajevska raja" jednostavno potrosen.
"Za takav imidz Sarajeva zasluzni su uspesi nekih ljudi, poput Brege, Cole, Kuste... Ali cinjenica je da je Sarajevo bilo popriste jakog ukrstanja raznih kultura. A to jeste pravo bogatstvo. Zato su se tu i izrodili takvi umetnici i takvi ljudi. Junaci u mom romanu su Muslimani, Jevreji, Srbi i to su likovi s margina onoga sto zovemo sarajevska raja. Znate, necu da udaram na sazaljenje, patos ili patetiku. Jer, to je ono sto je nagrizlo prostor bivse Jugoslavije. Necu da prostituisem ime Sarajeva, ni da kupim poene na propasti jednog grada ni da pravim reklamu na bedi ljudi koji tamo zive."
Vitomir Martic: Siromasnom coveku mozes pricati bajke o sitnicama koje istinski cine zivot, ali dzabe. Potrebne su mu pare pa da onda otkriva radost malih stvari. Kad se stvari promene, pisci iz opozicije debelo naplate svoj staz.
Ljubavi, one prave kao i da nema vise. Svi se samo vjesto pretvaraju, al' ne mogu prevariti! Nazalost, dali smo im povod da nam uvjek mogu zacepiti usta jednim strasnim ratom koji necu moci da zaboravim dok sam ziv. Ali od mene ne trazite da vam pricam o tome. Ne, od mene necete to cuti. Ja sam svoje ratove poceo odavno, mnogo, mnogo prije ovog vaseg, napisao je Vitomir Martic u svom romanu "Put za Santaklaru", koji je objavila "Narodna knjiga" iz Beograda. Sam pisac je covek uzbudljive i neobicne biografije koji je, izmedju ostalog, zavrsio Fakultet za fizicku kulturu u Sarajevu a potom se bavio svim i svacim, od boksa pa do kocke, od koje je cak i ziveo jedno vreme. Danas zivi u Svedskoj gde je objavio romane "Rekvijem za gubitnika" i "Lutke i sjene" na svedskom jeziku. "Put za Santaklaru" je vrlo zanimljiva knjiga u kojoj je prilicno duhovito opisan zivot sarajevske raje pre raspada Jugoslavije, ali i za vreme ovog poslednjeg rata kao i trenuci kada su se junaci rasuli po svetu. Po kuloarima se cak suska da ce ovaj roman biti filmovan pre svega zbog svoje pobunjenicke strukture.
Martic kaze da je Sarajevo poslednje decenije pred rat bilo kulturna prestonica bivse Jugoslavije a da je izraz "sarajevska raja" jednostavno potrosen.
"Za takav imidz Sarajeva zasluzni su uspesi nekih ljudi, poput Brege, Cole, Kuste... Ali cinjenica je da je Sarajevo bilo popriste jakog ukrstanja raznih kultura. A to jeste pravo bogatstvo. Zato su se tu i izrodili takvi umetnici i takvi ljudi. Junaci u mom romanu su Muslimani, Jevreji, Srbi i to su likovi s margina onoga sto zovemo sarajevska raja. Znate, necu da udaram na sazaljenje, patos ili patetiku. Jer, to je ono sto je nagrizlo prostor bivse Jugoslavije. Necu da prostituisem ime Sarajeva, ni da kupim poene na propasti jednog grada ni da pravim reklamu na bedi ljudi koji tamo zive."