Obnovljena baština - Kordun

Kordun, povijesno-geografska regija, dio bivše Vojne krajine u Hrvatskoj. Prostire se uz rijeku Koranu, između Male i Velike Kapele na zapadu i Petrove gore na istoku. Kordun je oko 250 m visok ravnjak, građen od vapnenaca i dolomita kredne starosti, s razvijenim kršom. S ravnjaka se izdižu usamljena brda (Mašvina, 577 m; Gradina, 477 m; Skradska gora, 429 m). Klima je umjereno kontinentalna. Najveća je rijeka Korana s pritocima Slunjčicom, Mrežnicom i Radonjom. Prostrane šume. Stanovnici se ugl. bave uzgojem kukuruza, pšenice, prosa i krumpira te voćarstvom (glavno je područje uzgoja šljive u Hrvatskoj) i stočarstvom (ovca, svinja, govedo). Ležišta kaolina. Kordunom prolazi cesta Karlovac–Slunj–Plitvička jezera–Karlobag. Gospodarsko je središte Korduna Slunj (1576 st., 2021); ostala naselja: Vojnić (1099 st.), Drežnik Grad (313 st.), Cetingrad (293 st.), Rakovica (247 st.), Podmelnica (155 st.) i dr. Kordun je među najnerazvijenijim krajevima Hrvatske. – Ime je dobio po obrambenom pojasu (tal. cordone, franc. cordon) koji se sastojao od niza krajiških čardaka (malih utvrda) duž rijeke Korane te srednjovjekovnih utvrda Drežnika (danas Drežnik Grad), Slunja, Blagaja i Cetina (kraj današnjega Cetingrada). Područje Korduna u antici je nastanjivalo ilirsko pleme Japodi, a o rimskoj prisutnosti svjedoče nadgrobni spomenici iz druge polovice III. st. pronađeni u zaseoku Vujašković (kraj Donjega Skrada) i u selu Točak. U srednjem vijeku središte Korduna bio je Drežnik, koji se spominje 1185. kao jedna od hrvatskih crkvenih župa. God. 1185. zajedno s Modruškom i Krbavskom župom ušao je u sastav Krbavske biskupije. God. 1323. ispravom kralja Karla I. Roberta knezovi Frankapani stekli su Drežničku županiju s utvrdom Drežnik, pa je tako veći dio Korduna došao u njihov posjed. Nakon diobe imanja među Frankapanima 1449. Drežnik je izgubio nekadašnju važnost, a ulogu središta preuzeli su Slunj i Tržac na Korani. Od druge polovice XV. st. taj kraj imao je značajnu ulogu u obrani jugozapadne Hrvatske, a osobito nakon poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju (1493.) kada je područje između Kupe i Korane bilo izloženo snažnim osmanskim napadima. Nakon pada Like i Krbave (1527.) Slunj je postao pogranična obrambena utvrda. Na području Korduna, na Hrvatskom saboru održanom u Cetinu 1526/27., Ferdinand I. Habsburški bio je izabran za hrvatsko-ugarskoga kralja, a nakon toga započelo je ustrojavanje Vojne krajine. Pritom je Kordun 1553. ušao u sastav Hrvatske krajine za koji se od kraja XVI. st. ustalio naziv Karlovački generalat. Na prostoru obrambenoga pojasa Korduna prevladavale su manje utvrde. Jedna od značajnijih, utvrda Slunj, u posjedu knezova Frankapana bila je do 1572., a zatim je pripala kraljevskom fisku. God. 1578. nakratko su ju osvojili Osmanlije, a potom je bila priključena Vojnoj krajini...