Treća povijest - Marija Terezija i rat za austrijsko naslijeđe
- 9 years ago
Treća povijest: Marija Terezija i Rat za austrijsko naslijeđe (1740. – 1748.)
"Neka drugi ratuju, a ti se, sretna Austrijo, ženi". Ove riječi sjajno su opisivale politiku Maksimilijana, cara Svetog Rimskog Carstva, koji je Habsburge učinio najmoćnijom obitelji u Europi. On sam se tri puta ženio, sva tri puta supruge su donijele lijepe dijelove Europe. Dvjestotinjak godina nakon njegove smrti jedan drugi Habsburg naći će se u škripcu iz kojeg se neće uspjeti izvući ženidbom. Karlo VI. ženio se samo jednom. Jedini sin umro mu je u dobi od sedam mjeseci i on je morao dobar dio vladavine potrošiti da sve habsburške zemlje legalno i uz pristanak europskih sila naslijedi njegova najstarija kći Marija Terezija. Početak vladavine Marije Terezije bio je sve samo ne miran: okrunjena je 20. listopada 1740., a 6. prosinca te godine Pruska je upadom u Šlesku bez najave počela rat s Habsburškom monarhijom. Taj rat, poznat kao Rat za austrijsko nasljeđe, potrajat će osam godina i u njega će ući gotovo sve europske sile. Zašto je činjenica da je Karlo VI. umro bez muškog nasljednika dovela do osmogodišnjeg rata? Kako je taj rat preživjela Habsburška Monarhija? To su teme večerašnje Treće povijesti.
Urednik i voditelj Dario Špelić u studiju razgovara s dr. sc. Alexanderom Buczynskim s Hrvatskog instituta za povijest. O ovoj temi kroz emisiju govore i prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, doc. dr. sc. Vjeran Kursar s Odsjeka za turkologiju i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te novinar i publicist Tihomir Ponoš.
• Novinar: Vedran Kursar
• Redatelj: Vladmiri Kleščić
• Producentica: Vesna Čorak
• Urednici: Lada Džidić i Dario Špelić
Marija Terezija, hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-njemačka carica (Beč, 13. V. 1717 – Beč, 29. XI. 1780). Vladala od 1740. Kći, a po Pragmatičkoj sankciji (1712., 1713., 1723) i nasljednica cara Karla VI. Udala se 1736. za lotarinškoga vojvodu i toskanskoga nadvojvodu Franju I. Stjepana, pa se od tada dinastija Habsburg u toj liniji zove Habsburg-Lothringen. Pošto je Franjo I. 1745. bio okrunjen za rimsko-njemačkog cara, i ona je nosila tu titulu. Odmah nakon stupanja na prijestolje Marija Terezija zaplela se u Rat za austrijsku baštinu (1740–48), za kojega je pruski kralj Fridrik II. Veliki vodio prvi i drugi šleski rat. Za njezine vladavine vodio se Sedmogodišnji rat (1756–63). Rezultat ratova bio je gubitak Šleske u korist Fridrika II. Velikoga, ali se Marija Terezija ipak uspjela održati na prijestolju, a dinastiji Habsburg-Lothringen bila je priznata, Aachenskim mirom 1748., rimsko-njemačka carska kruna. U prvoj podjeli Poljske dobila je Galiciju (1772) i učvrstila vlast u nekada osmanskoj Bukovini (1775). Uz vanjskopolitičku konsolidaciju, provela je značajne unutarnje reforme. Kada joj je zajednički hrvatsko-ugarski sabor u Požunu (Bratislavi) 1764. uskratio zatraženo povišenje poreza, kako bi se sanirale teške gospodarske i financijske prilike, ona više nije sa
"Neka drugi ratuju, a ti se, sretna Austrijo, ženi". Ove riječi sjajno su opisivale politiku Maksimilijana, cara Svetog Rimskog Carstva, koji je Habsburge učinio najmoćnijom obitelji u Europi. On sam se tri puta ženio, sva tri puta supruge su donijele lijepe dijelove Europe. Dvjestotinjak godina nakon njegove smrti jedan drugi Habsburg naći će se u škripcu iz kojeg se neće uspjeti izvući ženidbom. Karlo VI. ženio se samo jednom. Jedini sin umro mu je u dobi od sedam mjeseci i on je morao dobar dio vladavine potrošiti da sve habsburške zemlje legalno i uz pristanak europskih sila naslijedi njegova najstarija kći Marija Terezija. Početak vladavine Marije Terezije bio je sve samo ne miran: okrunjena je 20. listopada 1740., a 6. prosinca te godine Pruska je upadom u Šlesku bez najave počela rat s Habsburškom monarhijom. Taj rat, poznat kao Rat za austrijsko nasljeđe, potrajat će osam godina i u njega će ući gotovo sve europske sile. Zašto je činjenica da je Karlo VI. umro bez muškog nasljednika dovela do osmogodišnjeg rata? Kako je taj rat preživjela Habsburška Monarhija? To su teme večerašnje Treće povijesti.
Urednik i voditelj Dario Špelić u studiju razgovara s dr. sc. Alexanderom Buczynskim s Hrvatskog instituta za povijest. O ovoj temi kroz emisiju govore i prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, doc. dr. sc. Vjeran Kursar s Odsjeka za turkologiju i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te novinar i publicist Tihomir Ponoš.
• Novinar: Vedran Kursar
• Redatelj: Vladmiri Kleščić
• Producentica: Vesna Čorak
• Urednici: Lada Džidić i Dario Špelić
Marija Terezija, hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-njemačka carica (Beč, 13. V. 1717 – Beč, 29. XI. 1780). Vladala od 1740. Kći, a po Pragmatičkoj sankciji (1712., 1713., 1723) i nasljednica cara Karla VI. Udala se 1736. za lotarinškoga vojvodu i toskanskoga nadvojvodu Franju I. Stjepana, pa se od tada dinastija Habsburg u toj liniji zove Habsburg-Lothringen. Pošto je Franjo I. 1745. bio okrunjen za rimsko-njemačkog cara, i ona je nosila tu titulu. Odmah nakon stupanja na prijestolje Marija Terezija zaplela se u Rat za austrijsku baštinu (1740–48), za kojega je pruski kralj Fridrik II. Veliki vodio prvi i drugi šleski rat. Za njezine vladavine vodio se Sedmogodišnji rat (1756–63). Rezultat ratova bio je gubitak Šleske u korist Fridrika II. Velikoga, ali se Marija Terezija ipak uspjela održati na prijestolju, a dinastiji Habsburg-Lothringen bila je priznata, Aachenskim mirom 1748., rimsko-njemačka carska kruna. U prvoj podjeli Poljske dobila je Galiciju (1772) i učvrstila vlast u nekada osmanskoj Bukovini (1775). Uz vanjskopolitičku konsolidaciju, provela je značajne unutarnje reforme. Kada joj je zajednički hrvatsko-ugarski sabor u Požunu (Bratislavi) 1764. uskratio zatraženo povišenje poreza, kako bi se sanirale teške gospodarske i financijske prilike, ona više nije sa