Ja san ćaćin grdelin peto dite, prvi sin u čelo me je jubija bilin vinom me krstija
Kad me s dlana pustija visoko san poletija u daleki i tudji svit naša ženu lipu ko cvit
Ref. More, more duboko, dabogda presušilo ja san ga priletija, skoro me ugušilo i svaki put kad val me trisne moje srce za njon vrisne ka i grana masline kad je bura ošine ja jos čujen one riči ćaćine
Sine moj, reče on nije život prista s njon ti nemaš puno vrimena uzmi ženu s našeg kamena
U proliće san prosija, u lito se oženija do zime san uvenija nisan je nimalo volija more, more duboko
Ref.
Rodila je sina dva ka dva lipa sokola i radija san kao crv ka za svoju dicu, svoju krv
Pantin njenu zadnju ric Bog me zove, moran ic i suze tri je pustila za tri tica sta je jubila
Be the first to comment