Jučer negdje oko deset sati Uvečer ulicom koju loš glas prati Dvojica, jedan pokraj drugoga i jedna djevojka...
Prvi mladić ispred njih je stao Drugi je bez glasa na pločnik pao Ona je svoje lice sakrila i tiho plakala...
Što bi učinio ti da ti netko tako uzme djevojku Da ti svi kažu on je pravi čovjek za nju I da znaš svako veče oni se ljube Zar ne bi takvom stao na put i prosuo zube...
On on je tako pažljiv ja to nisam znao On daje nježnost ja joj nisam dao On nju ne tuče može da oprosti Zar mu ne bi stao na put i slomio kosti...
