00:00Jutro je laknulo, nemate težine, mamur luka toliko kčio i veselo.
00:10Idem ka njoj, ka njoj, kafani koja boji dane, koja noći pretvara usjećanja,
00:20koja su meni stvarno, a opet samo su deo prošlosti, to potajno znam.
00:28Ona su tu, prisutna kao mir iz dima iz jutra.
00:35Konobar mi se smeškom javi, drug moj čovek sa kičmom i dušom, to treba ceniti,
00:43već navrće prstom, kruži njima ono naše, svima piće i orkestar za sto, da dobro se znamo.
00:52I došao je petak, taj divan dan, kad se kafana pretvori u svetlo, stagosti u senke.
01:02Ne možeš ih pogledom pogrojati, svi su tu, odima se ne vidimo, da je malo vetra na vidiku.
01:11Bilo bi sve jasnije, ali nije, jer petak je dan, kad se čarobljački štav lomi,
01:22a mi ostajemo, da pijemo njegove ostatke.
01:30I Dunav promeni tok, u pravcu nekako postane življi, kao da i on.
01:40Očekuje muziku, da čuje, da bolje klizi, da se sa savom dole kod ušća ne posvađa, valjda neće.
01:50Dunav je reč koja ima neverovatnu bol i čud, toliko neverovatnu da čuva najveće tajne zaključane.
02:02Slabo se sjećam je petkom, prosto duša tako hoće, a bivši dani bili su tu i danas su tu, ali
02:12nekako ostaju po strani.
02:15Petak je, meni je do ovih ljudi u kafani, do duša kojih puno ima.
02:26I došao je petak, taj divan dan, kad se kafana pretvori u svetlost, a gosti u senke.
02:35Ne možeš ih pogledom pobrojati, svi su tu, od tima se ne vidimo, da je malo vetra na vidiku.
02:46Bilo bi sve jasnije, ali nije, jer petak je dan.
02:50Kad se čarognjački šta plomi, a mi ostajemo da pijemo njegove ostatke.
03:02Konobar vadi od negde hoklice stare, približava stolove, uzbuđuje gostetim pogledom dimnih zavesa.
03:13Kao da je u zaveštanju, da će ovo trajati stolećima, a možda i hoće, ostavljamo trak, zar ne?
03:26I orkestar sa smeška, taj divan bas i kontrabas.
03:33Klaviri, viol, cello, harmonika, violina, gitara, svi su tu, samo čekaju, moj pucke prstim i zaoriše.
03:45A cigani u većem broju začaraju prostorom dušu, da nam ugreju, zato su stvoreni.
03:58I došao je petak, taj divan dan, kad se kafana pretvori u svetlo, sa gosti u senke.
04:07Ne možeš ih pogledom pobrojati, svi su tu, od dima se ne vidimo, da je malo vetra na vidiku.
04:16Bilo bi sve jasnije, ali nije, jer petak je dan, kad se čarob ništa plomi, a mi ostajemo da pijemo
04:30njegove ostatke.
04:36I note se odbijaju od stola do stola, orkestar se krivi u vidu nekakve prizme svetlucavih boja.
04:48Gitara se sa violinom vije, harmonika dovikuje, klavir sve bodri.
04:55Dok kontrabas ispravlja pravac, baš tamo ka Dunavu, koji polako ubrzava, sve se lomi.
05:09I dama za susednim stolom njene usne boje vina, promoviše se glasom, svirači ovamu, za moj stol.
05:23I tako je sve počelo, i tako nikad ne prestaje, jer petak u kafani nije dan u nedelji.
05:36Petak je stanje duše i mi smo tu u njemu, za uvek mladi, za uvek žedni, živi, živeli.
06:05Petak je stanje duše i mi smo tu uvek mladi, za uvek mladi, za uvek mladi, za uvek mladi.
06:29Petak je stanje duše i mi smo tu uvek mladi, za uvek mladi.
Comments