- 2 weeks ago
U ovom izdanju rubrike „Pet iz prošlosti“ vodimo vas u Stari Martinac, selo bogate istorije, dubokih korijena i neraskidivih prijateljskih veza koje traju već generacijama.
Naš gost je Miroslav Ćetojević, komunalni policajac u Opštini Srbac, mještanin Starog Martinca, ali prije svega čovjek koji već više od decenije s predanošću i ljubavlju gradi mostove između Srpca i prijateljskih poljskih opština Novogrođec i Boleslavec.
Kroz njegovu priču, zavirićemo u jedno posebno poglavlje istorije našeg kraja – vrijeme kada su Poljaci naseljavali srbački kraj, donosili svoje običaje, kulturu i radne navike, i ostavili trag koji i danas povezuje dvije države i dva naroda.
Ali Miroslav nam donosi i mnogo više – priču o zajedništvu, o snazi seoskih udruženja, o Kupusijadi, o prijateljstvu sa selom Nožičko koje traje više od 40 godina, i o tome kako se tradicija čuva i danas.
SAZNAĆETE...
- Kako su Poljaci, prije više od jednog vijeka, naselili područje Novog Martinca i kakav trag su ostavili u srbačkom kraju
- Kako su pronađeni ostaci nekadašnje poljske škole, crkve, igrališta, žandarmerije i mjesta gdje su se nekad održavale igranke i zašto veze između Srpca i Poljske i danas žive, kroz kulturne, sportske i prijateljske posjete
- Otkud u Novogrođecu selo koje se zove Novi Martinac i zbog čega im jedna od najvažnijih manifestacija nosi naziv "Pečenica"
- Kako se njeguje prijateljstvo sela Stari Martinac i Nožičko, koje traje više od četiri decenije kroz udruženje "Novi asfalt", druženje i pjesmu
- Kako izgleda manifestacija Kupusijada, i zašto se za Branislava Kokana, martinačkog zeta, kaže da kuva najbolji svadbarski kupus
- Zašto se Stari Martinac danas smatra jednim od najaktivnijih sela u opštini Srbac i kako su zajedničke radne akcije, humanitarni turniri i kulturne manifestacije postale način da se selo ne zaboravi.
MAGIC TOP 40 – jer neke priče nisu samo sjećanja. One su dokaz da se ljubav prema svom kraju nikada ne gubi.
Naš gost je Miroslav Ćetojević, komunalni policajac u Opštini Srbac, mještanin Starog Martinca, ali prije svega čovjek koji već više od decenije s predanošću i ljubavlju gradi mostove između Srpca i prijateljskih poljskih opština Novogrođec i Boleslavec.
Kroz njegovu priču, zavirićemo u jedno posebno poglavlje istorije našeg kraja – vrijeme kada su Poljaci naseljavali srbački kraj, donosili svoje običaje, kulturu i radne navike, i ostavili trag koji i danas povezuje dvije države i dva naroda.
Ali Miroslav nam donosi i mnogo više – priču o zajedništvu, o snazi seoskih udruženja, o Kupusijadi, o prijateljstvu sa selom Nožičko koje traje više od 40 godina, i o tome kako se tradicija čuva i danas.
SAZNAĆETE...
- Kako su Poljaci, prije više od jednog vijeka, naselili područje Novog Martinca i kakav trag su ostavili u srbačkom kraju
- Kako su pronađeni ostaci nekadašnje poljske škole, crkve, igrališta, žandarmerije i mjesta gdje su se nekad održavale igranke i zašto veze između Srpca i Poljske i danas žive, kroz kulturne, sportske i prijateljske posjete
- Otkud u Novogrođecu selo koje se zove Novi Martinac i zbog čega im jedna od najvažnijih manifestacija nosi naziv "Pečenica"
- Kako se njeguje prijateljstvo sela Stari Martinac i Nožičko, koje traje više od četiri decenije kroz udruženje "Novi asfalt", druženje i pjesmu
- Kako izgleda manifestacija Kupusijada, i zašto se za Branislava Kokana, martinačkog zeta, kaže da kuva najbolji svadbarski kupus
- Zašto se Stari Martinac danas smatra jednim od najaktivnijih sela u opštini Srbac i kako su zajedničke radne akcije, humanitarni turniri i kulturne manifestacije postale način da se selo ne zaboravi.
MAGIC TOP 40 – jer neke priče nisu samo sjećanja. One su dokaz da se ljubav prema svom kraju nikada ne gubi.
Category
🎵
MusicTranscript
00:00Five songs, one story, five of the past, only Magic Top 40.
00:30One story, one story, one story, two of us.
01:00Cinožičko koje traje već više od četiri decenije i svemu onome što ovu zajednicu čini posebnom.
01:06Ostanite uz nas, očekuje vas iskrena i topla priča o ljudima, sjećanjima i budućnosti.
01:12Miroslave, dobar dan i dobrodošao o emisiju Međih Top 40.
01:15Dobar dan i hvala na pozivu.
01:18Znamo da je veliki broj Poljaka nekad živio na području Srbca, posebno u Novomartincu,
01:22a prema podacima sa kojima ja raspolažen za vrijeme Austro-Ugarske vladavine u BiH,
01:27od 1878. do 1918. organizovana je velika kolonizacija Poljaka, Čeha i Ukrajinaca
01:35u opštine Srbac, Sprnjavor, Gradiška, Derventa, Banja Luka, Bjeljina i Zvornik.
01:42A to je učinjeno prema programu Benjamina Kalaja, koji je kao Austro-Ugarski državnik bio odgovorni ministar za BiH.
01:49Na područje Srbca, bar prema ovim podacima koje ja imam, stiglo je ukupno 3000 Poljaka i oko 500 Ukrajinaca,
01:57koji su pored Novog Martinca naselili područje Arakovca, Kunove, Resavca i Grabašnice.
02:04Koliko je njih naselilo Novi Martinac, koliko su kuća izgradili i kako su živjeli, imali sačuvanih autentičnih podataka o tom periodu?
02:13Na prostoru Srbačke obštine, odnosno Novog Martinca, Poljaci su doselili 1896. godine iz Galicije.
02:23Priča je da su krenuli za Ameriku, došli u Trst, tu su čekali pet dana brod, ali najvjerovatniji dogovor bio da oni ne idu za Ameriku već,
02:34da naseli jedan dio Bosne i nakon pet dana njima je rečeno da imaju besplatnu zemlju Bosni.
02:42Tako su Poljaci naselili Novi Martinac kao i ove opštine koje ste nabrajali i oni su tu živjeli do 1946. godine.
02:52Po jednom popisu u Novom Martincu živjelo je preko 3000 Poljaka i to je bilo najveće poljačko naselje u čitavoj Bosni i Hercegovini.
03:03Oni su većinom bili zemloradnici, ali kažu da su i bili jako dobri majstori, tako da su oni lokalno stanovništvo naučili izradom od drveta,
03:14onda bavljenje poljoprivremom, upotrebova stajskog džubriva, sakupljanje gljiva.
03:20Oni su došli u te, ne kažem divlje, veći krajevi koji su bili obrasli šumom i oni su te sve šume iskrečili i oni su to pretvorili u plodno poljoprivredno zemljište.
03:33I bili su jako dobri i poljoprivrednici.
03:36Kakve su objekte sve gradili?
03:38Pa bili su znači i zidani objekti, bili su i drveni.
03:42Naprimjer, crkva je izgrađena 1902. godine i ona je bila drvena sve do 1946. godine.
03:50Ja sam 2017. godine našao njihov krst od te crkve i odnio sam ga u crkvu u Novogrođec gdje i dan danas stoji.
04:01Jedna još jedina kuća ima u Martincu, to je poljačka kuća, sad se to nalazi u domaćinstvu Bundala.
04:09Tu su živjeli kuduci i to je jedna zidana kuća koja je još u život.
04:14Imali su i školu, da li su još imali neke objekte slične?
04:17Bila je škola, a pored toga preko puta škole bila je i žandarmerija.
04:23Kažu da je bilo i par trgovina i još imali su i njihovo poljačko groblje gdje je sakranjeno 1000 i po poljaka
04:32i od 2013. godine to groblje je pod zaštitom držali.
04:37Kako je došlo do toga da se obnove nekadašnji lokaliteti poput groblja, škole, igrališta?
04:44Da li ste pronašli žandarmeriju i šta ste sve pronašli do sada?
04:47Poljaci su počeli dolaziti negdje 80. godina.
04:51Još koji su odselili u Poljsku, tad su im trebali neka garancija pisma,
04:57pa su naši lokalni mještani to slali i oni su to dolazili.
05:00Bili su zidari, zidali su, radili su svašta, cijepali, drva dizali, kukurozi.
05:07I kako je rat počeo, oni su prestali i tek negdje oko 2000. te počeli su ponovo dolaziti,
05:14a u Novi Martinacu na to njihovo poljačko groblje 2007. godine postavili su plać.
05:20Ja i moj brat smo do krču to poljačko groblje, ono je sad i ogradjeno.
05:24Tu ima jedan krst veličine 5 metara sa 2 metara, ima neđe 20 spomenika.
05:33Ako u školi se još nalaze temelji, preko puta žandarmerije tu se još nekad zna naći neki stari metak,
05:39a na primjer je bio jedan kovač zloti, ja sam njegovome unuku prije jednu 3-4 godine odnio cijegu njegove kovačnici.
05:48Poslije toga tu su bili vočnjaci i oranice i još se zna izorati na primjernici igle i taj kovač gdje je bio ima još od željeza nešto.
05:58Kažu da je pronađena i neka betonska ploča dimenzije 10 puta 10 gdje se igranke održava.
06:04Jeste, to se zove ples ploča i dok je vočnjak taj bio u funkciji, kažu da je tu bio najveći vočnjak u bivšoj Jugoslavi,
06:12neđe površine 1300 hektara i tu su se, kaže, održavale igranke, posebno ovako kad su neki praznici, tako.
06:21I kad su se oni vratili u pojsku, svi su se vratili u Boleslavecu, u okrug Vroclav, najviše je u Novogrođec i tada je Novi Martinac praktično ostao bez stanovnika.
06:31Jeste.
06:32Koliko sad ima stanovnika u Novi Martinac?
06:34Pa po popisu mislim da ima pet stanovnika, znači imaju dvije kuće, a ostalo je znači sve, to sad pripalo je to šumar i lovištu, prirodni rezervat.
06:47Da li dolaze često Poljaci u posjeti? Znamo da su nekad zbog lošeg puta, a kad su dolazili u većem broju morali i traktorima da idu do Poljskog Vroblja.
06:55Dolaze često, ove godine baš su učestili kao pečurke, nema sedmice da neko ne dođe.
07:02Znate kako od asfaltnog puta iz Matinca do njihovog Poljačkog gruba ima četiri kilometra i onda može se doći autima, putničkim i kombijama, jedino ne može doći autobus.
07:15I ako dođe velika grupa, onda ja organizujem dva, tri traktora i tako da ih odvezem, oni gore obiđu te svoje.
07:24Kakve emocije to budi kod njih? To su većinom unučar, pravunučar?
07:28Ima još i živih. Većinom su to punoci, a to je ne za nepovjerovat, pošto oni ipak dođu, to je udalje, nose 100, 1200 kilometara, oni tamo plaću, nose odatle sa groblja i sa tih lokaliteta, nose cvijeće, nose zemlju.
07:48To je baš ovako za nepovjerovat.
07:51Kako je došlo do ideje da se oživi, odnosno obnovi ta saradnja? Koliko me sjećanje služi, mislim da je potpisan sporazum, obratimljenju nekad dali 2012. godine, tada je načelnik opštine bio Živko Mikulić u Srpcu, a u Poljsku, odnosno u Novogrođacu Robert Trelih.
08:07Sve to je istina. Poslije rata, ne, od 1997. pokoj je dolazio Poljak, 2007. znači tu su postavili ploču, a 2011. došlo je organizovan autobus iz tog Novog Martinca, selo se zove Goščišov u Poljskoj.
08:24On su došli tu da posijete grovlje i tad je došao i njihov načelnik Robert Trelih. U panoramu Staro Martincu bio ručak, ja sam bio ispred opštine i tad je dogovoreno da se uspostavi saradnja između opštine Srbac i opštine Novogrođec.
08:41U novembru 2011. dolazi načelnik Robert Trelih, Ante Štec i još Zenek Šinka. Dogovor je da se uspostavi saradnja i u aprilu 2012. godine načelnik Živko Mikulić, pokojni Mišo Mihovičić i profesor Slavko Maleševče otišli su u Novogrođec i tad je potpisana saradnja.
09:06Kakvi su odnosi danas? Koliko se često posjećujete? Primijetio sam da kad god ide delegacija Srbca u Poljsku, Miroslav je ti si uvijek prisutan.
09:16To je istina, ja im dođem kao ambasador i sve njihove potrebe što treba ovdje, ja njima to ispoštujem, uradim i saradnja se ogleda u kulturnom aspektu, sportskom.
09:30Prije dvije godine sloga iz Srbca išla je da otvori novi stadion u Novogrođecu, kulturno-umjetnička društva, Motajički Vuk, mislim da je sad iz Kaoca, Kobaša, da li je Đerdan i kako se vao, oni su išli jedno tri, četiri puta.
09:45Prvo je 2012 na Pečinci išlo kulturno-umjetničko društvo, mladost iz Lijevića, a prije mjesec dana išli smo na festival Južne Evrope, Balkana, u Boleslavici išlo je ansambl Narodnih gara i Lijeviće.
10:02I uvijeka je dobra saradnja i svi znamo da smo imali katastrofalne popave 2014. godine gdje je opština Novogrođeci jedan šleper keramike higijenskih tih potreba, su znači dovezli našim mještanima, pomogli su nam i Ceravku, Starome Martincu da uradimo.
10:24Isto su donirali keramičke pločice, znam da su dali neka novčana sredstva za izradu jedne kuće socijalnim slučaju i tako, znači uvijeka je dobra saradnja.
10:35Da li je tačno da tamo ima selo koje nosi naziv Martinac?
10:39Ima, ima novi Martinac i Gošćišov, a Milikov je stari Martinac i na primjer očice su Kumjera, onda Černa je Pasija Pravda, znači sva sela, Rakovice su Rakovaci, Grabašnica i Tomislav.
10:57Ta opština Novogrođeci porijekla, barem 70% stanovnika uče porijeklo sa Srbačke opštine.
11:04Da li je točno da su oni zadržali neke naše običaje? Pogotovo neka jeva koja pripremaju, a koja potiču odavde i za kraje?
11:11Jeste, prvo za njih je svetnja pečenica, znači pečeno prase svinja i tako da već 34 godine se održava manifestacija pečenica u tome Novom Martincu u Gošćišov.
11:24Mi smo išli jedno, četiri, pet puta i pokazivali kako to treba da rade, pošto oni su na neki drugi način suradili i oni su s tim prezadonili.
11:35Onda pita, pita ko njih nema, ni gdje ima kuptni kore za pitu, tako uvijeka je to potražnja kad se ovdje dolazi ili kad mi idemo da im ponesemo.
11:44I oni sad često organizuju takmičenje u izradi, ko će bolje napraviti pitu sirnu ili sa javukama.
11:52Onda vole šljivovicu, bez toga ne može, našu sarmu, počeli su sad i ovaj čorbanac, to preferiraju kao i naše domaće džemove.
12:03A da li smo mi našto preuzeli od njih?
12:05Pa da smo preuzeli spremanje gljiva, piroge, to tamo isto ima jedan dan u godini, održava se pirogljada i znam da ovdje selo Čelinovac na Gradiškoj opštini isto imaju.
12:19Šta je to ono što najčešće oni ponosu odavde kad uđu ili mi kad odemo tamo, kao neki suvenir ili...
12:25Pa znate kako, on najviše odavljena im je šljivovica, znači, a ta opština Boleslavec i Novogrođeć je poznata po keramici, po Dačkoj i to je jako skupo i većinom to su pokloni.
12:40I predpostavljam da dosta ljudi živi upravo od izrade keramike, čino se bave oni?
12:45Ta opština Novogrođeć, na primjer, ima izrađeno industrijsku zonu i tu je ulaženo preko milijardu eura.
12:52Oni su blizu Njemačke granice 30 km, dosta ih ide u tu zapadnu Evropu, onda ima dosta ljudi bagi se poljoprivredom, ali i tamo su niske cijene kao i ovdje.
13:04I tako radi i u keramičarskim tim, ima par hiljada radi radnika.
13:10To većinom se prodaje, to ide za izvoz Amerika, Australija, Japan, Južna Koreja.
13:16Ima li plan još neka dublja saradnja ili bar neki nastavak obnove nekadašnjih lokaliteta u Martincu?
13:23Oni su bili voljni da naprave jednu manju kao crkvicu, njima je taj Novi Martinic kao Međugorje, znači većinom oni idu Međugorje i onda uvijek se planira da se obiđe lokalitet Novog Martinica.
13:38Hvala Miroslave, ovo je bilo sve u prvom bloku našeg današnjeg razgovora, sada slušamo dvije pjesme po tvojom izboru, a onda se ponovno vraćamo u studiju.
13:48Magic Top 40
13:50Naš gost u rubrici pet iz prošlosti je Miroslav Četoević.
13:54Slušali smo dvije retro pjesme po njegovom izboru, a u pitanju su bili plavi orkestar Suada i crvena jabuka Dirlija. Zašto?
14:04To su bile pjesme moje mladosti, a to su i grupe iz Sarajeva gdje sam ja služio INA i studirao poljoprivredni fakultet.
14:13Koji žanrovi su inače najbliži bili kad si ti bio momak? Gdje si izlazio?
14:19Mi smo pripadali generaciji koji većinom izlaza, znači to je ljetni raspust i mi pošto smo svi većina življela na selu, tad su postojali i u funkciji su bili društveni domovi.
14:33Mi iz Martinca smo išli od Kriškovaca, Šeškovaca, Martinac, Nožičku i Prijebljeznicu. Svaki dan je u vrijeme ljetnih raspusta svako selo imalo svoje disko, mi smo tu išli i išlo je se biciklima. Većinom je preferirala ta naša domaća zabavna mazina.
14:51A kakav je društveni život u Martincu danas, kakvih imate dešavanja, znamo za kupu si jadu?
14:56Jeste, svakog februara mi u Martincu organizujemo kupu si jadu gdje se skupi negdje do jedno 300 posjetitelja, znači to nije komercijalno ništa, to je sve na dobrovoljnoj bazi ako ko hoće šta da uplati.
15:12Imamo i taj futbalski klub, mali futbal, takmičimo se u ovoj opštinskoj ligi, srbac i tako družimo se.
15:20Što se tiče kupu si jade, kako je nastala ideja, to se odnedavno održava. Mislim da veliki broj mještana uzima učešće organizacije, a da je glavni kuvar Bronislav Kokan, koji nije iz Martinca, ali je Zet Martinački.
15:33Jeste, da, on je iz Kukulja, naš je Zet Martinački, a mi njemu pomažemo pošto on organizuje kupu si jadu u Kukuljima.
15:41Pa to je nastalo prije 3-4 godine, ja sam kuć pekao u Rakiju i došao je jedan mještani moj, komšija Mirko zvizalo.
15:50I kažu, meni profesore, ako nožičko može kuhati gra, što mi ne bi kupus.
15:56Svodborski.
15:57Da, i ja kažem, ojde može. Mi smo to tako krenuli, ali to je sad tako prihvaćeno.
16:02Iako mi u Martinicu sad ne bi skupili nijednu autoprikulcu kupusa, ali to dobro ide.
16:09Gdje nabavljate kupus?
16:10Pa svake godine, znači, imamo donatora.
16:14Jedne godine nam je bio Željko Gučković, pa bude Siniša Mihajlović i zadnje godine nam je bio sin Darke Vrančića iz Onžičkoga.
16:22I koliko pripremite kupusa?
16:24Pa pripremio negdje oko kazane, negdje oko 300 kilograma, tu bude oko 150 kilograma mjesa i 150 kilograma kupusa.
16:32I u odazovu se mještani ne samo Martinca, već i okoli, Sjelapa i Srbca?
16:36Pa da, Srbac dolaze iz Alaktaške opštine Banja Luhe. Ove godine smo imali jednoga Rusa. Kako je on stigao? Ne znam, ali bio je prezadovoljno.
16:45Tu je i priča o prijateljstvu sa susjednim selom Nožičko koja traje više od 40 godina. Kako je to sve počelo?
16:51Asfaltni put je bio do mosta u Nožičkome, a od mosta pa do Šeškovaca, znači bio je Makadam.
16:58I mještani Martinca i Nožičkog su samo doprinosno izvojili novce i negdje u maju 1982. godine je izrađen asfaltni put koji je povezal Nožičko i Martinac.
17:12I onda se stvorila ideja, pošto je ovdje bio gradski turnir, da jedna ekipa sa pravostrana Nožičkog i Martinac su tu učestuju i onda su onda odlučili da se zove Novi Asfalt.
17:24I onda je tako nastalo i druženje. To su pokrenuli pokojni Mile Kojić, pokojni učitelj Stevo Babić, Mirko Kojić, Ljubiša Zvonari.
17:33I tada je napravljen statun gdje piše da se parnih godina, znači održava u Martincu, a ne parnih u Nožičkome i svaka treća subota u augustu.
17:44Ali ono što mi je zanimljivo je da ste slavili i družili se i proslavljali uslovno rečeno novi asfalt čak i onda kada je bio toliko neuslovan da se njime nije moglo kretati.
17:54To je sve istina. To je sve bilo, znači, do 2019. godine. Renoviranje puta je počelo 2018. negdje u jesin i onda su 2019. završili u oktobru.
18:08Tad je uradjen put sa dvije trake, povezao nas je sad s autoputem do Drugovića, ali mi od naše tradicije nikad nećemo dostati.
18:17Koliko su važna ta prijateljstva za očuvanje duha sela?
18:20Pa jeste, sela to vidimo da izumiruju sve manje stanovništva, ali to su ti dani kad ljudi su dolazili iz Beograda, iz Njemačke, iz inostranstva.
18:32Dani kad se sretnemo, neke ljude ne vidimo godišnje, ali tad se svi sretnemo i to bude da li u Martincu, da li u Nožičkom, nikad nismo pravili neke probleme.
18:42Da je to stvarno riješko s novim prostorima potvrdilo i to da je nedavno bila i ekipa radio i televizije Srbije, ili tako?
18:49Jeste, bila je emisija, urednik iz emisije oko se zove, znači radio i televizije Srbije, to je za njega bilo tako nepojemljivo, sva šta se kaže dešava, ali da ima druženje zbog ovog azbalce i da traje 43 godine, čovjek nije vjerova i on su došli, snimili su emisiju, bili su i u Nožičkom i u Martincu.
19:13Ja spomenuo si futbalski klub, to je klub malog futbala, je li?
19:16Jeste, jeste mali futbal, ali imali smo mi veliki futbalski klub, napredak je formiran 1980. godine, zahvaljujući većinom Željki Babiću,
19:30a ime smo dobili po futbalskom klubu napredak iz Kruševca, koji je tad žario i palo i u Evropi.
19:37I sve do početka toga, ovoga zadnjega rata, onda smo se ugasili, ali smo odma 2000 neke godine, kad je formirana liga malog futbala u Srbcu,
19:47mi smo se opet aktivirali, pa je se to posle ugasilo, pa smo se sad ponovo aktivirali, imamo negdje oko jedno četrdesetak članova
19:56i 9. novembra ćemo imati proslav 45 godina futbalskog kluba napredak, gdje ćemo napraviti i obilježja, i ručak, i tako da smo pozvali svih koji su živi od velikog futbala i sad i ovaj mali futbol.
20:12Vi igrate u Ligi malog futbala, a imate često i humanitarni karakter, pa evo pomogli ste nadavno i prikupili sredstvo za liječenje Dejana Jankovića, koji bolio teške bolesti.
20:24Jeste, jeste, prvi smo bili, mislim, mi smo imali utakmicu, petak je bio i igrali smo protiv malog razboja i tad smo skupili negdje 1140 maraka,
20:37ja sam to odmah nakon dva dana predao majici, a onda sam, pošto radim u opštine i pretekstam sindikata, onda su se i radnici opštine isto su se odazvali, tako da smo...
20:48Napravit ćemo još jednu muzičku pauzu, opet slušamo dvije pjesme, a ovaj put Valentino, Oka tvoja dva i film Sjećam se prvog poljubca, zašto ove dvije?
20:59Pa isto, to su neprevaziljene pjesme koje još za 100 godina neće nikad izumrijeti.
21:05Vraćamo se nakon kratke muzičke pauze.
21:08Magic Top 40
21:09Evo nas u posljednjem trećem bloku, rubrike pet iz prošlosti, naš gost je Miroslav Četević.
21:15Miroslave, vaše udruženje za Bolji Martinac je jedno od najaktivnijih u Srbačkoj opštini. Šta ste uspjeli sve da uradite u posljednjih nekoliko godina?
21:23Znači, mi smo udruženje za Bolji Martinac osnovali prije dvije godine. Za te dvije godine smo mnogo uradili, znači, više negdje smo nego protekli 25 godina.
21:36Prvo smo krenuli od uređenja putnih pravaca. Uredili smo putne pravce tako što smo izvršili čišćenje, kračenje, sakupljanje smeća.
21:47I kada bi sve sastavili te poprečne puteve, mi smo negdje uradili oko 12 km puteva.
21:54I znači, sve puteve smo očistili, okrečili i to sve naš rad i upotreba naše mehanizacije.
22:02Nakon toga smo sanirali i negdje pet divljih deponija.
22:07To smo uz pomoć i našeg preduzeća Komunalac koji nam je to smeće sve odvezao.
22:14I tu smo imali jako dobar oziv i učesnika i rad.
22:19Tako, znači, mi radimo da ispekljamo nekad prase, nekad skuvamo pasulj, piliće, družimo se i tako da smo toga dostao radili.
22:28A bilo je to i akcija uređenja igrališta, ali i doma.
22:31Evo dom ste sada sredili. Kako izgleda imali da šavali?
22:35Uz dom se nalazi igralište.
22:37Pa, kako smo rješavali dom, onda smo rješili igralište, a dom smo rješili zahvaljujući kabinetu predsjednika Republike Srpske.
22:48Milorada Kojića, Radojce Vidovića, Ministarstva turizma, mještana staroga Martinica.
22:57Napomenuću da se 90% mještana je učestovalo novčano, radno i privrednih subjekata Sovštine Srbac.
23:06Mi smo od kabineta predsjednika Republike Srpske dobili 20.000 maraka i tu jedan vukota iz Čukala nam i čovjek nam je uradi radove.
23:18Zahvalo još negdje 2.000, Radov si izdješ negdje oko 22.000, mi smo između sebe to 2.000 maraka skupili.
23:27Radojce Vidović, naš narodni poslanik, nam je donirao jednu klimu.
23:32Drugu klimu smo uspjeli dobijeti sredstva od Ministarstva turizma.
23:38Opština nam je sredla sanitarne čovorove i uvijek nas je tako pomagala, a onda je pošto je dom bio prazan, ja sam sa Ratkom Kojićem,
23:48komu se posebno zahvaljujem i slobodan sam reći da njega nije bilo mi neb taj dom završeni za idući 20 godina.
23:55I onda je on meni rekao, zemo sad u domu nema ništa, to je bilo posle zadnje kupu sjade.
24:00Ja sam krenuo sa akcijom jedan čovjek jedna stolica, ja sam kupio 105 stolica, kupio sam 14 stala, to smo sve kupili u Sarajevu, kupili smo stoljnjake, pepeljare, znači sve.
24:14To je nas negdje izišlo oko 9.000 maraka, ja sam tu u roku jednom 20 dana skupio sredstva.
24:20Ima još dosta tih mladih koji su zainteresovani, a sva sredstva koja mi prikupimo, mi to stvarno namijenimo, potrošimo, a ne da završe u nečijem džepu.
24:41Radili ste čak i zgradnju nastrašnjice u blizini CRP, ali tako, i značajna sredstva su uložili sami mješta?
24:47Jeste, to je zahvaljujući Jovi Višću, njegovom sinu Milošu i Željki Vučkoviću.
24:54Jovo Višć i Miloš Višći su kupili građu svu i oni su te sve drvene radove uradili, a Željko Vučković je sav lim platio.
25:06To kad se stavilo na papir, to je negdje oko 15.000 maraka, jedino imali smo izgrađen temelje, znači to je bilo, pošto smo mi imali plan da nešto napravimo,
25:17ali se to dugo vlačilo i tako da su oni tu. A ovih dana krenuli smo sa najnovijom akcijom, pograđujemo crn. To je isto naš lični rad.
25:28Vi slavite Petrov dan u selu, ali imate jedan stari običaj, paljenje mašale, odnosno lile.
25:35Jeste, ovo je već druga godina, kako je u 11. jula, u večenim satima, skupio se tu negdje oko jedno četrdesetak djece, mi njima organizujemo rošte, sokove, sve mašale.
25:48I to je jedna jako lijepa tradicija, koju mislim da više nećemo ugasiti. A četvrtoga jula imamo i turnir, to je jedini turnir, mislim, na Regi, na Mali Goliće, 2 na 2, koji je već puno ljetan 18 godina.
26:04Dobro, Miroslave, evo da čujemo nešto i o tebi, osim što si aktivan na društvenom polju. Čim se baviš slobodno?
26:10Ha, pošto živim na selu, nešto malo oko kuće, onda bavim se većinom i to društvenim radom, većinom još tu i sa Poljskom sarađujem, hvako malo sam i filatelista, to mi je tako možda i najveći hobi. I tako, sve u svema.
26:31Dosta ljudi privatno kažu profa. Kako je nastao taj nadjev?
26:35Jeste, ja sam 93. godine bio nastavnik u Nažičkom, radio sam negdje do 99. i tad prelazim u školski centar, bila je poljoprivna škola.
26:45Predao sam stručne predmete i tako su me svi nazvali profesore, profesore i tako je uvijek. Mislim, dok sam živ da će mi tako zvati.
26:54Na kraju smo razgovora, koja bi za kraj bila poruka mladeva? Da li selo danas ima svojih prednosti i da li treba nužno ići u grad?
27:03Ne, ja mislim da bi omladina trebala ostati na selu, da na selu sad ima infrastruktura.
27:10Selo je bila razlika prije 40 godina kad nije bilo ni asfalta, ni vode, ni struje, ni telefona.
27:18Ja živim u Martincu, ja na posao stignem za 15 minuta, lakše nego neko koji radi u Banja Luci dok prođe sve semafore.
27:26Mislim da na selu je ljepši život nego u gradu i ja bi mnogima preporučio da žive na selu, ali to je njihova...
27:36Za kraj slušamo posljednju pjesmu, Morda, U Grupa. Isto kao i ranije.
27:40Tačno, Jugoslavia.
27:43Hvala Miroslave, za kraj U Grupa i nastavljamo dalje sa emisijom.
27:47Pet pjesama, jedna priča, pet iz prošlosti, samo u Magic Top 40.
Recommended
34:50
|
Up next
0:46
Be the first to comment