11. siječnja 1968., splitski mladići: Pavle Dulčić, Slaven Sumić, Denis Dokić, Tomo Ćaleta, Radovan Kogej i drugi, s metlama u rukama razmazalo je tridesetak litara crvene boje po tisućljetnim pločama Dioklecijanovog Peristila. Taj čin kolokvijalno nazvan Crveni Peristil postao je jedna od najpoznatijih domaćih urbanih legendi, ali i natuknica u svim svjetskim enciklopedijama moderne umjetnosti, a povijesničari umjetnosti ovu intervenciju smatraju za jednu od prvih konceptualnih akcija uopće. Milicija ih je uhapsila relativno brzo, već sljedećeg jutra. Počinitelji su kažnjeni kaznom od 5000 tadašnjih dinara, a cijeli je događaj uzbudio Split, ali i kompletnu državu. U obranu svojih studenata prvi je stao njihov profesor Kaštelančić, a za njim i mnogi drugi ugledni umjetnici i intelektualci, poput tadašnjeg novinara 'Vjesnika u srijedu' Igora Mandića i povjesničara umjetnosti Cvite Fiskovića. Bilo je mnogo je varijanti i ideja kako obojati Peristil. Navodno su neki iz grupe sugerirali narančastu kao tadašnju revolucionarnu boju. Postojala je i anarhistička crveno-crna verzija, dok Sumić tvrdi kako je njegov prijedlog bio (a tada bi čin imao i puno provokativniju vrijednost) bojanje u naizmjenične crvene kvadratiće. Naravno da bi im nakon toga bio zagarantiran zatvor, a ne samo kazna od 5000 dinara uz obvezno čišćenje drevnoga trga. Provokativna akcija je tadašnji uspavani Split prodrmala iz temelja, a s vremenom se uzdigla u mit obavijen velom tajne i mistifikacije. Tome je pridonijela i činjenica da sami akteri nikad nisu željeli javno govoriti o samom činu 'pituravanja'. Dodatnu dozu intrigantnosti cijelom slučaju daje i činjenica da su dvojica od četiri glavna inicijatora akcije nekoliko godina nakon toga izgubili živote pod prilično bizarnim okolnostima. Nakon trogodišnjeg boravka u Švedskoj gdje upada u ozbiljnije probleme s drogom, Pavle Dulčić vraća se u Split, te teško stradava u pokušaju samoubojstva bacanjem pod vlak 1974. godine. Iako ostaje živ, nakon komplikacije oko amputiranja noge, umire u psihijatrijskoj bolnici. Tomo Ćaleta, usko vezan uz krug oko Crvenog Peristila, 1972. godine radi performans pod nazivom 'Ja sam umjetnik', bacajući se s trinaestog kata nebodera u Splitu i pločicom oko vrata na kojoj ispisuje 'Ja sam umjetnik'.
